Dok smo sinoć vrtjeli kanale u pauzu između dvije utakmice, naletjeli smo na Esplanadinu cheficu Anu Grgić u žiriju RTL-ova realityja 3,2,1 kuhaj. Kao što smo već bezbroj puta pisali, 3,2,1 kuhaj pati od niza težih problema. Onaj strateški je sama namjera te emisije, koja se svodi na druge slične RTL-ove programe, poput Ljubavi na selu. Tu se, dakle, ne radi o gastronomskoj emisiji, nego o emisiji koja hranu koristi kao izgovor za najniži oblik reality soapa.
Jedan od brojnih ostalih problema 3,2,1 kuhaj jest scenarij koji definira uloge članova žirija, pa Tomica Špiček već godinama mora glumiti neku kombinaciju Gryncha i Baba Roge. Razumije se da čovjek s tako definiranom ulogom ne može iznositi puno ozbiljnih činjenica o hrani.
Jučer smo, međutim, gledali Esplanadini cheficu Anu Grgić kao gostujuću članicu žirija, za koju uloga očigledno nije razrađena. Gospođa Grgić u dvadesetak je minuta, koliko smo promatrali njeno mučenje s pokušajima natjecatelja da ispeku Beef Wellington, uspjela čak i emisiji tako niskog stila dati stanoviti smisao .
Ana Grgić natjecateljima je jedno triput objasnila da su pogrešno zapekli meso, pa im je rekla zašto im je lisnato tijesto vlažno i gnjecavo, a da nikoga nije ismijavala ili vrijeđala niti se s bilo kim fraternizirala
Chefica Grgić samo je iznosila hladne činjenice, koje su gledateljima možda pomogle da bolje razumiju prirodu ovog veličanstvenog starinskog jela. Njen odmjereni, suzdržani glas profesionalnosti i superiornog znanja uspio je, prvi put otkako se 3,2, 1 kuhaj emitira, ovoj nesretnoj emisiji pridati bar nešto digniteta.
