Posao u restoranima jedan je od najodgovornijih i fizički najtežih među svim zanimanjima. Raditi u restoranskoj kuhinji katkad je, osobito ako ima puno posla, jednako naporno kao raditi u rudniku ili čeličani, samo što zahtijeva puno više kreativnosti.
Raditi u servisu restorana s velikim prometom nije samo fizički naporan, nego i višestruko zahtjevan posao, koji ako se dobro obavlja, podrazumijeva niz specifičnih znanja i vještina: od poznavanja gastronomije, enologije i destilata, preko komuniciranja na stranim jezicima, do stalno nasmiješenog odnosa prema svim gostima.
Kuharska i konobarska zanimanja komplicirana su i mogu biti zaista teška. Pa ipak, kad ste čuli da sindikat kuhara ili sindikat konobara prijete štrajkovima? Mi nikad nismo pročitali takvu vijest, barem kad je riječ o nacionalnom ili regionalnom štrajku, osim u Americi kad su McDonald’sovi zaposlenici štrajkali bireći se za minimalac, što je puno šira i jedna od kontroverznih suštinskih tema u američkom društvu..
Takva je sindikalna akcija uglavnom nemoguća, jer kuhari i konobari nisu sindikalno organizirani. Odnosno jesu, ali kroz neovisne strukovne sindikate poput Sindikata turizma i usluga koji predstavlja sve struke u turizmu i ugostiteljstvu ali nedovoljno vodeći računa o specifičnostima pojedinačnih struka, ili kroz strukovne udruge, koje nisu ekipirane za sindikalnu borbu.
S obzirom na složenost njihovih profesija i na zaista kompleksne radne uvjete, mislimo kako bi bilo jako korisno da se na tržištu rada pojave novi, posve neovisni, samostalni sindikati kuhara i konobara, koji bi zastupali specifične interese te dvije profesije. Takvi bi sindikati koristili i restoraterima i hotelijerima, jer bi pomogli uspostavljanju jasno definiranih pravila igre na sceni ova dva, sve deficitarnija zanimanja.
