Danas smo, blizu ugla Heinzelove i Zvonimirove, ponovo ugledali izlog konobe Burin. Kažemo ponovo, zato što je Burin dulje od godinu dana bio pokriven teškom drvenom navlakom. Samo je natpis na fasadi svjedočio da se ondje jednom nalazio restoran.
Danas je, pak, gospodin u konobarskom odijelu brisao šank i slagao boce: izgledalo je kao da će Burin ponovo proraditi sutra ili preksutra. Burin u Heinzelovoj ulici, blizu stana gradonačelnika Bandića, prvi put se otvorio prije desetak godina i to doslovno kao vinoteka, tapas bar i konoba. Sve te tri odrednice pišu ispod Burinova imena na fasadi. Međutim, radilo se o tipičnom lažnom predstavljanju.
Kad smo nedugo poslije otvaranja svratili u Burin, ondje su točili samo jedno vino na čaše. Burin je, dakle, bio vinoteka bez vina, kao i tapas bar bez tapasa. Na baru, naime, nikad nismo vidjeli ni jedan tapas. U podrumskom restorani jeli su se, međutim, sasvim solidni steakovi, što nije bilo dovoljno da Burin preživi. Zdenko Antunović, jedan od svojedobno bliskih Bandićevih suradnika, bio je naime vlasnik Burina, gdje je sam gradonačelnik često ručao i večerao. U istragama protiv Bandića Uskok se bio dohvatio i Antunovića, a Burin je počeo propadati.
Prije četiri ili pet godina prvi se put zatvorio , da bi se reinkarnirao kao zalogajnica koja je većinu jela prodavala za 30 kuna. I taj je prejeftini koncept prirodno propao, pa je Burin do danas stajao zatvoren. Nadamo se da će nova verzija ovog lokala na dobroj lokaciji biti bar malo manje amaterska od prethodnih. S druge strane, moramo priznati da smo lagano skeptični.
