Teško je odgonetnuti zašto vegani izazivaju tako burne reakcije. Pogotovo danas, kad se cijela javna rasprava o prehrambenom sistemu polako okreće nužnosti drugačijeg pristupa hrani s većim naglaskom na biljnu prehranu.
No, veganstvo je puno više od načina prehrane. Održivost je u pitanju, krovna ideja i krovni problem našeg doba; održivost zdravlja, industrije, ekološkog sistema, jednakosti. Skupa s tom raspravom, koja se razvijala presporo i s puno predrasuda, veganstvo je dobivalo na težini, manje kao način prehrane i sve više kao etički stav, svjetonazorsko pitanje, a i politički stav u mnogim slučajevima.
Jedna potencijalno povijesna presuda na britanskom sudu u Norwichu, ovaj bi fenomen mogla odvesti u novom smjeru. Izvjesni Jordi Casamitjana tužio je organizaciju za zaštitu životinja Ligu protiv okrutnih sportova da su mu dali otkaz samo zato što je etički vegan. Liga tvrdi da su mu dali otkaz zbog teških kršenja pravila posla, točnije zato što je novac za mirovinu ulagao u firme koje rade testiranja na životinjama. Casamitjana tvrdi da to nije činio, već je upozorio kolege kako se njihov novac za mirovine ne ulaže ni u što.
Sudac je presudio da Casamitjana kao etički vegan ima pravo na zaštitu pravne države na radnom mjestu, kao i osoba bilo koje vjeroispovijesti. Presuda o otkazu još nije donesena, ali prvim sudskim obrazloženjem, prema mišljenju javnosti, etičko veganstvo u Engleskoj je izjednačeno s religijom. Liga protiv okrutnih sportova nije se usprotivila tvrdnji suda da se etičko veganstvo mora štititi ali i dalje tvrde da Casamitjanin otkaz nije imao veze s njegovim veganstvom.
Engleska presuda je važna i zato što formalno naglašava razliku između vegana i etičkih vegana. Vegan je osoba koja ne koristi proizvode životinjskog porijekla. Etički vegan je osoba koja se zalaže za ukidanje bilo kakvog oblika eksploatiranja životinja, uključujući bojkotiranje odjeće od materijala životinjskog porijekla, proizvoda kompanija koje koriste testove na životinjama i slično. U Engleskoj, vjera i vjerovanja štite se po istom zakonu iz 2010. godine, kao dvije o devet stvari na temelju kojih se ljude ne smije diskriminirati: ostale su starosna dob, invaliditet, promjena spola, brak i izvanbračna zajednica, trudnoća i majčinstvo, rasa, rod i seksualna orijentacija.
Sudac Robin Postle smatra da etičko veganstvo zadovoljava kriterije filozofskog vjerovanja, među ostalim zato što je vrijedno poštovanja u demokratskom društvu, ne ugrožava ljudsko dostojanstvo i ne kosi se s temeljnim pravima osoba drugačijih uvjerenja.
Ova bi presuda mogla imati veliki utjecaj i izvan Engleske. U analizama britanskih medija postavljaju se pitanja hoće li etički vegani zaposleni u supermarketima ubuduće moći odbiti naplatu i rukovanje mesnim proizvodima i kako će zaštita koju bi im poslodavci trebali jamčiti utjecati na obrazovni sustav i opskrbni lanac.
Hoće li se ista razina zaštite tražiti i za druga filozofska uvjerenja? Hoće li ljudi koji vjeruju u katastrofalne klimatske promjene smjeti odbijati poslovne zadatke ako smatraju da njihova firma doprinosi problemu? Prema presudi iz Norwicha, bilo kakva negativna reakcija na filozofska uvjerenja etičkih vegana, mogla bi se smatrati zlostavljanjem kao i rasistički i seksistički postupci.
Gospodin Casamitjana tvrdi da etičko veganstvo zaista jest filozofsko uvjerenje i da ga on živi dosljedno. Do te mjere, da na posao hoda umjesto da ide autobusom, kako bi izbjegao sudaranje s kukcima ili uličnim životinjama. On kaže da je riječ o pozitivnom uvjerenju i da ne traži povlašten tretman zbog njega. Nova rasprava tek počinje.
