U Staroj Vlaškoj pretkraj prošle godine otvoren je bar Obrok, ekspozitura istoimenog obližnjeg restorana. Za razliku od restorana, bar Obrok ima vrlo ambiciozan vinski program, koji uključuje četiri šampanjca, šest pjenušaca i čak pedesetak vina na čaše.
Cijene su iznimno povoljne: puno vina nudi za manje od trideset kuna, a čaša baznog Ruinarta košta 70 kuna, što je odlična vrijednost za novac. Problem je, međutim, u tome što osoblje Obroka ne zna prodavati vina.
Vrlo ljubazna konobarica otvorila je šampanjac uz glasan pucanj čepa, koji se vjerojatno čuo na ulicu. Mnogo je gore što je šampanjac bio nedopustivo topao, temperature crnog vina u grijanim prostorima.
Šampanjac u takvom stanju ne smije se prodavati, a oni koji ga prodaju štete i brandu i svom lokalu. Sad, recimo, znamo da u Obroku ne smijemo naručivati pjenušava vina.
Iza Obrokove odlične vinske karte očigledno stoji zagrebački distributer MIVA, jer su skoro sva vina njena. Bilo bi dobro da je MIVA educirala kompletno Obrokovo osoblje o glavnim značajkama vina s karte, i o pravilima posluživanja pojedinih tipova vina. Bez takvih se znanja vina naprosto ne mogu prodavati.
