Baranja je vjerojatno drugi najstariji hrvatski terroir iza Kutjeva. U Baranji se vino organizirano proizvodi već skoro pola tisućljeća. Stari podrum u Kneževim vinogradima datira iz 16. stoljeća, a u njemu i danas dozrijevaju najbolja beljska crna vina. Posebno je važno da se vina već više stotina godina proizvode u okviru jednog imanja, kojeg je pretkraj sedamnaestog stoljeća utemeljio princ Eugen Savojski.
Tako duga, uglavnom kontinuirana proizvodnja vina na jednoj lokaciji, unutar jednog vinorodno-administrativnog područja, zaista potvrđuje Baranju i Belje kao jedan od najvažnijih vinskih terroira u ovom dijelu Europe. Baranja i Belje ustvari definiraju velik dio terroira hrvatskog Podunavlja (drugi dio podunavskog terroira vezan je uz Ilok).
Danas je, kako znamo, Belje golema tvrtka s oko 650 hektara vinograda i najmodernijim velikim postrojenjima za preradu grožđa i proizvodnju vina u Hrvatskoj. Novi se podrum, kojeg je izgradio Ivica Todorić, nalazi usred beljskih vinograda petnaestak minuta vožnje od Starog podruma. Sa Suzanom Zovko, glavnom enologinjom jedne od najuspješnijih hrvatskih vinarija, razgovarali smo i o drugim bitnim aspektima beljskog terroira osim povijesno-kulturalnih.
“Dva najvažnija položaja među svim beljskim vinogradima svakako su Goldberg i Karanačko brdo,” ističe gospođa Zovko, “Na položaju Goldberg nalaze se zapravo dva vinograda, jedan od dvadeset hektara zasađen graševinom, i jedan od 6,8 hektara zasađen chardonnayom. Riječ je o položaju južne ekspozicije na 220 metara nadmorske visine, pri samom vrhu Banova brda. Goldberg se ubraja među najstarije vinogradarske položaje u regiji, jer postoje pisani dokumenti da se grožđe na Goldbergu uzgajalo još prije više od tri stotine godina. Karanačko brdo drugi je iznimno važan položaj Baranjskog vinogorja, Riječ je o 100 hektara zemlje u jako povoljnim mikroklimatskim uvjetima, gdje uzgajamo graševinu, cabernet sauvignon, frankovku i merlot.”
Oba ova vinograda, kao i svi drugi vinogradi u Baranji, zasađeni su na degradiranom černozemu koji leži na lesu. Svi su najbolji vinogradi izloženi konstantnom strujanju zraka. Zanimljivo je da vinogradi iznad Karanca imaju manje padalina i više sunca od drugih vinograda.
Gospođa Zovko smatra kako su vina s najboljih beljskih položaja relativno lako prepoznatljiva. “Goldberg je idealan za dugo čuvanje grožđa na trsju, pa na toj lokaciji uzgajamo grožđe za našu elitnu liniju Goldberg. Riječ je, uglavnom o kasnim berbama. Na Karanačkom brdu, zbog naglašene prozračnosti ali s velikim bojem sunčanih sati, dolazi do snažne koncentracije aroma u bobicama. Grožđe na tim položajima postiže idealan balans šećera i kiselina u bobici, ” smatra glavna beljska enologinja.
Beljski terroir daje vina koja su prirodno dizajnirana za dugo odležavanje. Hrvatsko tržište, nažalost, ne valorizira berbe. Međutim, Frankovka iz 2009. godine iz magnuma koju smo probali u listopadu 2019. godine, ponaša se kao veliko bordoško crno vino, s usporenim dozrijevanjem u boci, izrazitom svježinom te naglašenim primarnim aromama uokvirenima u moćnu strukturu.
Riječ je o jednom od onih hrvatskih crnih vina poput Miloševa Stagnuma koja bi tek sada trebala izaći na tržište, kao i na relevantna svjetska natjecanja.
Cabernet Sauvignon iz 2015. koji u vrijeme pisanja ovog izvještaja još nije dobio ni etiketu, možda je najbolje crno vino koje je Belje dosad napravilo. Njegova je koncentracija impresivna, tanini i svježina jamče mu barem dvadesetak godina života, bouquet je vrlo kompleksan, dok je intenzitet Cassisa i drugog tamnog voća na okusu zaista neobično snažan.
Ni potencijal suhih i polusuhih vrhunskih bijelih vina nije puno slabiji. Dapače, Chardonnay Goldberg iz 2006. godine osvojio je srebrnu medalju na prestižnom francuskom natjecanju Chardonnay du Monde održanom 2016. godine! Dakle, beljski chardonnay ne samo da je izdržao deset godina, nego je deseti rođendan dočekao u šampionskoj formi.
Naše zabilješke s kušanja održanog u travnju 2016. godine kažu da se bouquet sastojao od tercijarnih aroma voska i meda koje su se miješale s još uvijek živahnim primarnim aromama krušaka i jabuka, dok se na okusu osjetila gotovo chablisovka mineralnost. Budimo realni, vrlo malo hrvatskih bijelih vina dočekuje desetu godišnjicu berbe u tako dobrom stanju.
Beljski terroir, bilo da je riječ o graševini, chardonnayu ili crnim sortama, spada među najvažnije hrvatske vinske dragocjenosti; riječ je o jednom od svega dva ili tri tako velika vinogradarska prostora u zemlji, koji su kadri davati svjetski vrijedna vina.
Postoje dva pristupa odgovoru na ovo pitanje. Prvi je pristup lokalno terroirski, što znači da bismo graševinu i chardonnay trebali piti uz kulen, kobasicu, slaninu i riječnu ribu,a crna vina uz pečenu svinjetinu , lokalnu divljač , patke i govedinu.
U tom slučaju naša je prva preporuka Crni baranjski kulen napravljen od mesa od crnih slavonskih svinja s farme u Kopačkom ritu. Riječ je o vjerojatno najfinijem damaćem suhomesnatom proizvodu, koji je šire dostupan (neki Konzumi i Plodine). Crna kobasica i crna slanina također su prvorazredne atrakcije. Cijeli paket proizvoda od CSS-a u svoje su menije nedavno uveli zagrebački Hiltoni, na veliko zadovoljstvo njihovih gostiju, ali i chefova,
Suhe beljske graševine i chardonnay izvrsno se slažu sa skupim svježim smuđem, u što smo se uvjerili ujesen 2019. godine u restoranu Kormoran u Kopačkom ritu, ali i s jeftinim narodnim jelima poput sarme i fiš paprikaša. Cabernet Sauvignon trebalo bi piti uz steakove i visoku divljač, a merlot i frankovku uz čobanac, veprovinu, patke te ozbiljno dobru svinjetinu s roštilja.
Ovo prije svega znači da su graševine, i beljska i mnoge druge, zapravo perfektna vina uz bijelu morsku ribu. One su elegantne, zrele, voćno-herbalne, svježe, ali uvijek dovoljno delikatne da ne nadvladaju oslića, lista, trilju, šanpjera ili škrpinu. Zapravo je velika šteta da se graševina toliko rijetko nudi uz morsku ribu i rakove. Suha graševina s botritisom perfektna je, pak, za azijsku hranu, zbog mednog završetka koji ublažava efekte čilija, đumbira i svježeg korijandera.
Kad je riječ o crnim vinima, beljsku Frankovku uvijek bismo rado pili uz tartar biftek, a onaj veliki Cabernet Sauvignon iz 2015. godine, jednom kad se pojavi na tržištu, svakako bismo htjeli probati uz klasična jela poput Beef Wellingtona, ali još više uz bijele tartufe, jer mislimo da njegova zrela oporost mora odlično funkcionirati uz najplemenitiju hrvatsku prirodnu delikatesu.
Godišnji Vinski izvještaj 2019/2020. možete besplatno downloadati OVDJE
