Danas smo u sunčanom vrtu Budweisera u Heinzelovoj pojeli uobičajeno odličan biftek. Uobičajeno odličan znači da je steak bio spaljen izvana, s jakim okusom Maillardove reakcije, dok je iznutra ostao polusirov, crvenoružičast. Budweiserov biftek bio je perfektno očišćen, bez srebrne opne i bez žilica, i putrasto mekan. Općenito govoreći, radi se o jednom od boljih bifteka u Zagrebu i daleko najboljem jelu u ovoj masovno popularnoj roštiljarni i zalogajnici. Ali…
Ali znači da je biftek serviran na hladnom tanjuru. Što je jednaka pogreška kao kad prođete kroz crveno na velikom križanju. Steakovi se uvijek moraju posluživati na vrućim tanjurima. Ne na toplim, nego baš na vrućim tanjurima. U svakom američkom steakhouseu konobar vas upozori da pazite da se ne opečete dodirujući tanjur.
Serviranje hrane na toplim i vrućim tanjurima načelno je pravilo dobrog kuhanja, koje se kod nas izgubilo. Ono je posebno važno kad se radi o pizzi, pečenim ili friganim ribama i steakovima. Naime, ako naručite medium rare biftek, i ako vaš biftek nije poslužen na vrućem tanjuru, on će se za šest sedam minuta pretvoriti u carpaccio, što baš nije ideja pečenog bifteka. Stoga toplo preporučujemo Budweiseru, i svim drugim restoranima koji to ne rade, da biftek obavezno stave na vrući tanjur.
