U karijeri ozbiljnih, ambicioznih chefova, postoji određeni vremenski paradoks. Premda chefovi svoj profesionalni vrhunac najčešće dostižu u kasnim tridesetim i u četrdesetih godinama (ima, naravno, važnih iznimaka), oni svejedno mogu steći status veterana dok su razmjerno mladi.
Pa se tako Filip Horvat ili Deni Srdoč više ne mogu smatrati mladim chefovima (premda su fizički mladi) jer iza sebe već imaju veteranski staž. Horvat je vodio Petu četvrtinu, Ab Ovo i sada veliki Theatrium, a Srdoč je prije tridesete dobio Michelinovu zvjezdicu. Vrijeme je, dakle, da potražimo novu generaciju hrvatskih mladih chefova. Evo mogućeg poretka za 2020.
Boškinac je unatrag dvije ili tri godine strahovito napredovao, te je postao legitimni kandidat za Michelinovu zvjezdicu. Chef Bregeš stažirao je u nekim najboljim svjetskim restoranima, uključujući Geranium. Njegovo kuhanje u Boškincu izrazito je lokalno, moderno i tehnički precizno.
Otkako je preuzeo Navis, Tino Sinožić pokazao je jako puno osjećaja za pažljiv tretman ribe i rakova. Sinožić kuha čisto, s naglaskom na prirodne okuse vrhunskih sastojaka, uz lijepe prezentacije.
Jurica Jantolek, koji je radio u Pelegriniju, uspješno spaja čisti hedonizam kao u slučaju neodoljivih lazanja s goveđim repom, i naglašenu kreativnost, kao u primjeru valjda najzanimljivijeg tartar bifteka u Zagrebu.
I gospodin Jagić kuhao je u Pelegriniju, a zatim mu je u Brokenshipsu mentor bio Tvrtko Šakota. Jagić se bavi preobrazbom lokalnih, tradicijskih hrvatskih kulinarskih rukopisa, s naglaskom na sezonalnost.
Najmanje poznat u ovoj grupi, Kristijan Godinić lani nam je pripremio jedno od uzbudljivijih jela, koja smo probali u Zagrebu. Radilo se o hobotnici u umaku od jagoda s aiolijem od bosiljka. Ovo perfektno ljetno jelo sadržajem je i dizajnom prilično izašlo iz Vinodolova konteksta, ali je zaista bilo izvrsno. Gospodin Godinić vodi Vinodolovu hladnu kuhinju.
