Vivatov vinski bar u Martićevoj ulici jučer iza šest navečer bio je toliko prepun, da je vlasnik, Boris Ivančić, zažalio što iz skladišta nije izvukao razglas. Naime, među stotinjak ljudi naguranih u šezdeset ili sedamdeset kvadrata, jedva su se čuli nastupi predstavnika vodnjanske Medee i Salvele, koji su sinoć u Zagrebu promovirali novi merlot Punta Grecu, i novo Salvelino ulje, Punta Cissanu.
O Punta Greci iz 2016. iscrpnije smo pisali prekjučer: riječ je o izvrsnom, dugovječnom i gotovo monumentalnom merlotu iz južne Istre. Punta Cissana, koju je predstavio Edi Družetić, veliki meštar hrvatskog maslinarstva, spada među najvažnija moderna istarska ulja. Prvo, riječ je o izrazito terroirskom ulju napravljenom od ženske buže, muške buže, buže pintože i rosignole.
Ulje je na nosu puno nezrelih badema, zelenog lišća, trave i artičoka, ali nije ni osobito pikantno ni gorko.
Zašto je to važno? Istarska su ulja izrazito polifenolna. Njihova svjetska reputacija temelji se, jednim dijelom, na golemoj koncentraciji polifenola, što je posljedica sjevernog geografskog položaja istarskih maslinika, ali i ranije berbi.
Polifenonolnost koja prerasta u naglašenu pikantnost i snažnu gorčinu, glavna je stilska značajka istarskih ulja, koju i mi privatno volimo.
No, tako snažna i uniformna polifenolnost istarskih ulja nužno prijeti prelaskom u monotoniju. Punta Cissana drugi je tip ulja. Ona je elegantna, sasvim umjereno pikantna, blago gorka i iznimno kompleksna, s ugodno širokom teksturom. Salvelina Punta Cissana mogla bi postati gamechanger u istarskoj industriji maslinovih ulja.
