Namalo, koji se prije zvao Vino&Ino, zadnjih je godina uvjerljivo najbolji bar u Šibeniku gradu koji je puno manje hektičan od Splita, ali ima ozbiljnu urbanu definiciju, i nije kompromitiran masovnim turizmom. Šibenik je, zapravo, jedini značajniji grad u Dalmaciji, koji nije kompromitiran masovnim turizmom, što je vrijednost koji bi trebalo sačuvati
Namalo se nalazi na Trgu Ivana Pavla II, a njegovi izlozi gledaju na prelijepu crkvu Svetog Ivana, koja potječe iz 15 stoljeća. Uvijek kad svratimo u Namalo, sjedimo na dvije barske stolice s pogledom na vrata crkve. U Vino&Ino, kojeg je svojedobno koncipirao poznati barmen Vedran Gulin, pa zatim i u Namalo, običavali smo naručivati plate lokalnih panceta, pršuta, sireva i maslina (ok, masline sigurno nisu bile lokalne). Uz sve smo te divote naručivali bezbroj vina, koja su se točila na čaše, uključujući i neka razmjerno skupa, poput Gracinova Babića.
U ponedjeljak popodne svratili smo u Namalo da bismo popili par čaša vrlo aromatične Maraštine Marka Sladića, i pojeli koju fetu pršuta; cijeli dan nismo stigli ništa staviti u usta, a večera u Pelegriniju činila nam se prilično daleko. Vrlo simpatičan konobar, koji bi ipak trebao znati se uz mineralnu vodu mora donijeti posebna čaša, rekao nam je da hranu uvode tek 2. svibnja, kad stignu turisti.
Namalo, međutim, nije prazan: i danas je, u sat vremena, dok je u Šibeniku puhao vrlo jak vjetar, kroz Namalo prošlo petnaestak ljudi, no oni očito ne naručuju previše, barem ne hranu.
Utoliko je super da Namalo tijekom zime nije bitno reducirao svoj vinski program: trenutno na čaše toče pet bijelih buteljki. No, Namalo, koji tijekom ljeta pršti od energije, danas se doimao jako melankolično. Nebo nad Šibenikom bilo je tamnosivo, more je lagano pjenilo, ulice u starom dijelu grada bile su polupune.
