Konoba Vinko u selu Konjevrate (173 stanovnika) na cesti od Šibenika prema Drnišu, omiljeni je restoran brojnih hrvatskih chefova, od Mate Jankovića do Matije Bogdana. Konoba Vinko omiljeni je restoran brojnih hrvatskih restoranskih gostiju: vjerni Vinkovi fanovi jednom su naručili 40 kilograma mesa s ražnja koje su odvezli na svadbu u Frankfurt; više su voljeli hladnu Vinkovu janjetinu nego vruću njemačku janjetinu.
Konoba Vinko zaista zaslužuje visok status i kod profesionalaca i kod publike. U utorak popodne ručali smo Kod Vinka i ostali prilično oduševljeni. Prvo smo uživali u masnom ali mekanom, slatko slanom i podatnom pršutu starom oko dvije godine, fantastičnoj panceti koja se može uspoređivati s najboljim lardom, i vrlo solidnim sirevima od kojih nam se najviše svidio najmlađi, tek pet šest dana stari kravlji. Zatim smo prešli na vizualno najfascinantniji teleći kotlet koji smo ikad vidjeli u Hrvatskoj, i na sočnog i slasnog pivca s ražnja.
Lovci za susjednim stolom jeli su odojka s ražnja po kojemu je restoran čuven i janjeću jetricu na venecijanski što je sve sjajno izgledalo, dok je nama žao što smo morali preskočiti Vinkov famozni skradinski rižoto, koji se kuha 12 sati. Međutim, stvarno nismo imali kapaciteta i za rižoto, što uskoro moramo nadoknaditi. Uz jela s ražnja i roštilja, nudi i sezonsku robu, pa se danas na meniju našla fritaja sa šparogama.
Odojak na ražnju, pivac na ražnju, mastan pršut, janjeća jetra i tripice, kruh ispod peke, gargantuovski kotlet… sve to zvuči rustikalno. No, najveća vrijednost Vinkove kuhinje jest u tome što ona uopće nije rustikalna. Ona je pažljiva, precizna i sofisticirana, s minimalnim greškama. Zapravo, jedina ozbiljnija greška bila je lagana prepečenost inače savršene gromade od telećeg kotleta. Druga greška jest posve nepotrebno zgušnjavanje vjerojatno dobre domaće kvasine u neki kućni balsamico. Balsamico je balsamico i mora odležavati puno godina: svaka dobra vinska kvasina bolja je od umjetnog balsamica. S druge strane, kućno maslinovo ulje is okolice Skradina, prešano od sorti krvavica i oblica, vrlo je solidno, a domaći kruh od pet vrsta brašna blizu je izvanrednom.
Uz sasvim malo uštimavanja, Konoba Vinko mogla bi postati najbolji hrvatski restoran tradicijske nacionalne kuhinje. Vinska karta uglavnom je korektna, s nešto dobrih lokalnih vina, servis je na razini ozbiljnog hotela s pet zvjezdica, dok je ambijent, definiran dikretnim ulazom i stoljetnom i urednom kamenom kućom, apsolutno neodoljiv. Cijene za tako visoku razinu kuhanja i servisa prilično su niske: malo što je skuplje od 100 kuna.