Istra je vjerojatno regija s najviše restorana, konoba a u zadnje vrijeme i bistroa, po kvadratnom kilometru. Većina istarskih restorana kojima su recenzenti vodiča The Truffle dali visoke ocjene poznata je po jednostavnim, izvrsno pripremljenim jelima koja se temelje na izuzetno kvalitetnim, strogo sezonskim i lokalnim namirnicama, koncept koji su Istrijani ispravno prepoznali kao temelj na kojemu mogu razvijati buduću gastronomsku ponudu. Restorani na samom vrhu istarske listse, su, pak, mjesta na kojima se ambiciozno kuha, s ozbiljnim znanjem o lokalnoj hrani.
SAN ROCCO, Brtonigla
Mjesto kao stvoreno za uživanje. Vrhunska profinjenost i luksuz na dohvat ruke u gotovo nestvarnom i opuštenom ugođaju. Inspirativni meniji uvijek su u skladu sa sezonom i lokalnim terroirom, a kuhanje je elaborirano i promišljeno. Educirani sommelieri vode vas kroz više od 200 vinskih etiketa, a San Rocco proizvodi i vlastito maslinovo ulje. Fascinantno je kako u San Roccu slažu lokalne namirnice i istraživanjem dolaze do novih jela: palenta, škampi i šafran; ravioli, krema od kestena i bijeli tartuf; divlji brancin, buča, cikla. Nije im baš svako jelo briljantno čim ga uvedu na meni, neka s vremenom dorađuju, a neka i povuku. Ali s nekolicinom od njihovih klasičnih jela poput velute od krumpira na posteljici od sipica sa crnim tartufom ili svinjskog flama s bademima i pistacijom u umaku od divljih šparoga, spokojno mogu čekati prve Michelinove inspektore.
BATELINA, Banjole
Ništa od ribe se ne baca. Svaki posjet ovoj popularnoj konobi u okolici Pule otkriva novo jelo, kombinaciju i okus. Svježi i lokalni morski sastojci pripravljeni na maštovit i kreativan način. Rečenica kojom se diče gotovo sve jadranske konobe i mnogi restorani, u Batelini ima stvarno pokriće. Sva morska čudesa koja ulovi otac dolaze na obradu ostatku familije, a potom pred goste. Rolice od iverka, filei palamide sa sezamom, pašteta od ugora, jetra grdobine sa smokvama u vinu ali i komadići sirove trilje od kamena, grancigule, brodeti bez kosti i rezanci s jastogom. Ne dolazite za ručak, nikad nedjeljom i ponesite gotovinu. Obavezno rezervirati.
ČOK, Novigrad
Ovo mjesto nije ni restoran ni konoba, već proširena obiteljska blagovaonica. Tako dobro ćete biti posluženi, tako dobro ćete i jesti. Legendarni Čok, kako glasi nadimak vlasnika Sergija Jugovca, mora vas najprije dobro snimiti, saslušati vaše želje a potom nastupa njegova priča. Baza je uvijek ista. Bez obzira na sezonu ili godišnje doba njihova ponuda riba, rakova, školjki i povrća je raskošna, lokalna i uvijek svježa. Kuhanje vlasnikova sina Vilijana Jugovca je minimalističko, budući da su kod Čoka izvorni okusi svetinja. Tartar od tune pršti mineralnošću i nježnom slatkoćom, hobotnica s bobom na kremi od slanutka je skladan spoj mora i zemlje, a marinirane kozice sa crnim tartufima velemajstorski rad na taemu istarskog mare-montija. Ovu obiteljsku blagovaonicu nikako ne napustiti bez raskošnih slastica gospođe Vilme.
MONTE, Rovinj
Rep škampa, slani inćun, kockica tune – poslagani svaki na svoj oblutak – preko svega feta pancete, grančica ružmarina i emulzija od ježa. Tanka krostata napravljena od mrvica brioša, premazana bjelancima i pastom od srdela, posuta ružmarinom, origanom, timijanom i majčinom dušicom, zapečena kao kora i, kao imitacija lista, utaknuta u maslinovo drvo. Komadić odojka spravljan 24h, leća s pancetom, jabuka i hren, cikla u starom balsamicu i poriluk. Eto, tako se Daniel Đekić u svom Monteu poigrava sastojcima, bojama, teksturama i kuharskim tehnikama. Rezultat su jela fenomenalnog izgleda i impresivnih okusa za dugo pamćenje. Restoran je otvoren od travnja do listopada.
MARINA, Novigrad
Marina Gaši je rastuća zvijezda istarske i hrvatske gastronomske scene. Gospođa Gaši s neizmjernom strašću prema hrani svake godine tehnički napreduje i okuplja nemalu sektu odanih sljedbenika. Marina Gaši bavi se prije svega svježim okusima iz mora, a zatim modernijim kombinacijama ugljikohidrata i povrća, s raznim morskim sastojcima. Katkad je jako maštovita i zaigrana, kao u slučaju fenomenalnog bouillabaisea, a katkad pomalo stroga i odveć suzdržana kao u primjeru rolica od lista. U svakom slučaju, restoran Marina ne samo da je najbolji u Novigradu, nego je, uz San Rocco, uvjerljivo najbolji na cijelom potezu između Brtonigle, Novigrada i Umaga.
PERGOLA, Zambratija
Restoran Pergola je u proteklih dvadeset godina prošao značajne sadržajne, vlasničke, arhitektonske, i koncepcijske promjene.Preuzeo ga je vlasnik i kuhar Fabricio Vežnaver i na dobroj tradiciji koju je ustanovio njegov otac, razvija potpuno novi žanr, neku vrstu istarsko-azijskog fusiona. Veliki talent i osjećaj za namirnice omogućava mu kreaciju naizgled čudnih, ali izuzetno ukusnih i skladnih kombinacija. Posebna je priča Vežnaverov smisao za likovnost. Njegov veliki četvrtasti bijeli tanjur na koji poslaže desetak morskih, uglavnom sirovih sastojaka – tartar od škampa, skutu, ananas, male punjene lignje, majonezu od maslinova ulja i marakuje , sardelice sa umakom od kokosa, potrbušinu od tune, carpaccio od hobotnice – pravo je likovno remek djelo u kojem, kako je možda i pravedno, najprije uživaju oči a tek potom nepce.
ALLA BECCACCIA, Fažana
Premda su ovdje specijalisti za divljač, dobrodošli su i ljubitelji škampa i velikih riba a odležana fiorentina pečena na hrastovu drvu i teleća koljenica pod pekom, imaju poseban šmek. Kao da kuham za svoje – rečenica je glavne šefice Jadranke Radolović, koja najbolje ilustrira gastronomsku filozofiju Beccaccie. A sudeći po kvaliteti jela, Jadranka neizmjerno voli sve svoje. Besprijekorno dotjeran okoliš konobe i dobra usluga, dodatni su razlozi dugog zadržavanja u Beccacci.
ASTAREA, Brtonigla
To je konoba ugođaja. Glavnina jela dolazi s ognjišta, dakle sa žara, bez obzira je li žar pod gradelama ili se njime prekriva peka, bez obzira je li riječ o velikim primjercima ribe, školjkama ili odležanom mesu. Ovdje se peče cijeli dan, sve dane u tjednu i sve mjesece u godini. Alma i Nino Kernjus od prvog dana – a tomu je više od dvadeset godina – s ljubavlju dočekuju goste, pripremajući im jednostavna jela na iskren i sebi svojstven način u ambijentu koji odiše nostalgijom. Ova naizgled jednostavna formula ujedno je i dobitna kombinacija za Astareu, redovito punu gostiju koji se stalno vraćaju.
BUŠČINA, Umag
Za razliku od mnogih tradicionalnih istarskih konoba koje su se u gastronomskoj orijentaciji opredijelile ili za meso ili za ribu, konoba Buščina u svojoj ponudi podjednako uključuje oboje. Još prije desetak godina, među prvima su dobili licencu osposobljenosti za pripremu i prodaju specijaliteta od istarskog boškarina, a ubrzo i priznanje kao najbolji promotor i najveći potrošač ovog mesa. U isto vrijeme, jedan su od važnijih sudionika manifestacije Dani švoja (listova). Zaključimo: njihove sirovine čine najvažniji istarski gastro-aduti, od domaćeg pršuta, sira i skute, preko sipa, lignji, školjaka, škampi i listova do šparoga, tartufa i mesa od boškarina. O pripremi jela, važno je istaći da u ovoj rustikalnoj i toploj rural-chic konobi ljeti i zimi radi jedno ognjište, pa će vam i usred ljeta tagliatu od boškarina ili velikog zubaca pripremiti na otvorenoj vatri. Buščina ima vlastiti brend maslinova ulja i promišljen izbor vina.
BADI, Lovrečica
Činjenica da je Badi nekad bio pozicioniran uz samu cestu Novigrad – Umag a danas je s novim prometnim rješenjima ostavljen u zapećku, srećom nije nagnala žilavog vlasnika da nakon trideset godina rada baci koplje u trnje. Štoviše, ponosni Pažanin Nado Badurina i danas je pun energije. U restoranu se oduvijek njeguje visoka razina ugostiteljstva, lokal se često obnavlja, ulazni sastojci su prvoklasni, servis korektan, a svježim kuharskim snagama omogućeni su i izleti u kreativnost pa se na meniju, uz tradicionalna jela, često znaju naći i intrigantni primjeri kreativne kuhinje. Badijev brancin u kori kruha 2014. je proglašen jelom godine u izboru organizacije MagnarBen. Vinska lista je korektna i u njoj s razlogom prednjače Badijevi prvi susjedi Coronica i Degrassi.
PULI PINETA, Žminj
Pino je Josip, po prezimenu Kuhar, po zanimanju kuhar, rođen u selu Kuhari pokraj Žminja. Josip-Pino predaje u školi kuharstvo, stoga mu bavljenje hranom nije strano. Vrhunski je poznavatelj tradicionalne istarske kuhinje i jedan od njenih najboljih interpreta. Radi samo uz najavu, ali ako slučajno naiđete uvjerit ćete se kako majstorima ne treba puno da iznjedre čudesa. Dobrodošla adresa kad ste u središnjoj Istri.
BARBA DANILO, Rovinj
Ako slučajno i zalutate u restoran autokampa Ulika u okolici Rovinja, table na kojima piše No pizza, No fast food, No ćevapčići mogle bi vas dodatno uvjeriti da ste ipak na pravom mjestu. I doista, premda deklariran kao konoba – Barba Danilo je pravi mali kulinarski laboratorij skriven u pitomom auto kampu. Dizajnerski uređeno mjesto, pola pod krovom a pola pred bazenom, stolovi u raskošnom vrtu, pametno odabrana glazba, dotjerani konobari… Jela su uzbudljiva, autentični i ne preskupi sastojci dolaze na stol u zanimljivim kombinacijama i atraktivno prezentirani. Ovdje je na djelu nekoliko žanrova i pravaca, od tapasa do fine dininga. Sve to još nije besprijekorno ali ide u dobrom smjeru. Mana restorana je da se usred turističke sezone tamo ne može ručati, jer radi samo navečer.
ZIGANTE, Livade
Pionir istarskog tartufarstva Giancarlo Zigante, od prvih dana djelovanja uspijeva razinu svog restorana očuvati na zavidnim visinama. To je često povezano s mnogim kadrovskim promjenama. Nedavni ponovni povratak chefa Damira Modrušana dao je restoranu dodatni poticaj. Modrušan tartufe diže na pijedestal koji zaslužuju, ne banalizira ih i ne riba ih posvud. Koristi samo svježe crne i bijele tartufe, ovisno o sezoni, pa ih, maštovito istražujući najkreativnije kombinacije, lansira u domenu visoke kuhinje: tortelini s tijestom od cikle punjeni kremom od bijelog graha i svježim tartufom. Piramida od jabuka s gusjom jetrom, pjenom od špinata i svježim tartufom, Hrskave okruglice od skute i sira s crnim tartufom…
DAMIR & ORNELLA, Novigrad
Damir i Ornela Beletić otvorili su restoran krajem 90-tih. Počeli su s konceptom sirove ribe: najkvalitetniju i najsvježiju moguću ribu ulovljenu ne duže od nekoliko sati, Damir bi kirurškom preciznošću obrađivao pred gostom, dodavao par kapljica prvoklasnog maslinova ulja i eventualno agruma te proslijedio na uživanje. Poslije će se to prozvati istarskim ili mediteranskim sashimijem, sljedbenika sashimija bit će sve više, Beletići će u posao uključiti i svoju jednako spretnu kćer Mateu, značajno proširiti vinsku kartu, preurediti lokal, sve kako bi njihova 22 gosta, jer to je puni kapacitet ovog ljupkog restorana, kao i prvog dana mogli uživati u izvornim okusima iz morskih dubina.
ISTARSKA KONOBA, Poreč
Još jedna netipična istarska konoba. Premda se zove Istarska konoba i interijer je uređen u rustikalnom stilu unutarnje Istre, ovdje možete uživati i u škampima, kozicama, kaneštrelama, u buzarama, tjestenini i rižotima te u svježoj morskoj ribi. No i tatarski biftek im je nenadmašan. Pritom treba istaći da sav uobičajeni repertoar istarskih konoba, sačinjen od pršuta, sira, maneštri, istarskih kobasica, ombola i tartufa, ovdje nije ni malo uskraćen. Naprotiv. Ulazne namirnice su kvalitetne, kuhanje solidno, servis dobar, u lijepom ambijentu. Nude dvadesetak etiketa lokalnih proizvođača vina.
STARI PODRUM, Momjan
Zamislite da imate restoran negdje u dolini, uz obaveznu malu krivudavu rječicu ili potočić, u podnožju nekog srednjevjekovnog kaštela, da vam je prvi susjed poznati vinar a sama zgrada restorana ima dobru priču, primjerice da je njoj nekad bila prva istarska tvornica likera. Eto, u tako bajkovitom okruženju nalazi se konoba Stari podrum, u kojoj stoluje teta Mira. Taj topli intimni nadimak gospođa Mira Zrinić stekla je radeći petnaestak godina u nekim kultnim mjestima poput konoba Malo selo u Fratriji i Marino u Kremenju. Svoju je konobu otvorila s lijepim brojem odanih sljedbenika koji su pratili njezin profesionalni put satkan od senzacionalnih maneštri, lazanja s tartufima u bijeloj starinskoj terini i odležanim fiorentinama na žaru. Sve te dobrote teta Mira i njezina kćerka Marinka nude Starom podrumu, uz žubor potoka podno Momjana i s pogledom na Kozlovićeve vinograde.
MALO SELO, Fratrija
U malom selu Fratrija dva kilometra od Buja i graničnog prijelaza Plovanija, nalazi se topla konoba Malo selo koju od 1988. nekad u partnerstvu, a posljednjih godina sama, vodi vrijedna obitelj Marušić. Specijalisti su za prve gljive i šparoge, a tartufe, uvijek svježe, crne ili bijele, nude tijekom cijele godine. Doma spravljena tijesta s umacima starinskog štiha, odležani ramsteci i bifteci posipani crnim ili bijelim tartufom, vlastiti kruh i slastice, zimi ombolo i kobasice na otvorenoj vatri otprilike je kompletna ponuda ove tople konobe u kojoj ćete, ukoliko niste unaprijed rezervirali, gotovo uvijek morati čekati, govori o ispravnom konceptu i kvaliteti kuhinja.
