Slovenija je u nedjelju izvijestila o 16 slučajeva korona virusa. Riječ je, dakle, o četiri slučaja više nego u Hrvatskoj. To su još uvijek vrlo male brojke, ali je problematično što se svih šesnaest slučajeva dogodilo u samo tri dana, dok je hrvstskih dvanaest slučajeva registrirano u dvanaest ili trinaest dana.
Slovenska je Vlada jučer zabranila sva javna okupljanja u zatvorenim prostorima s više od 500 ljudi. Ako se u Sloveniji epidemija nastavi širiti, a nadamo se da neće, postavlja se pitanje možemo li putovati još bilo gdje izvan hrvatskih granica.
To pitanje nije banalno. Prvo, ono obuhvaća robnu razmjenu, koja je i za Hrvatsku i za Sloveniju prilično važna. Drugo, hoćemo li se zaista priviknuti da živimo u karanteni, gdje nam čak ni ručak kor Jure Tomiča, u sjajnoj Ošteriji Debeluh u Brežicama nije posve lako dostupan, a o putovanju u Ljubljanu, udaljenu osamdesetak minuta umjerene vožnje od Zagreba, da i ne govorimo.
Epidemija u Sloveniji upravo razbija zadnji privid da i dalje živimo u svijetu na koji smo navikli. Ako epidemija brzo ne prestane, morat ćemo se priviknuti na sasvim drukčije, klaustrofobične rituale, unutar kojih nam je Slovenija teško dostupno inozemstvo, Italija i Francuska zabranjene i daleke zemlje, a prekooceanske destinacije nepristupačne skoro poput mjeseca. Čini se da će se Hrvatska u idućih nekoliko mjeseci svesti isključivo u svoje granice, što je i kulturalno i gastronomski teško podnošljivo.
