U vrlo dobrom članku što ga je sinoć objavio Jutarnji list, vlasnik Vinodola Dražen Boban otvoreno je rekao da je taj veliki i do jučer uvijek prepun zagrebački restoran bio prisiljen srezati broj radnih mjesta na 32. I dalje zvuči puno ali je zapravo riječ o dramatičnom rezu jer Vinodol načelno zapošljava 76 ljudi, a katkad se broj penje do 80. Vinodol se, dakle, morao riješiti više od pola svog tima.
Restoran koji je donedavno posluživao izmedju 300 i 500 couverta dnevno a vikendima i više, nije imao izbora kad se prošlog tjedna suočio s potpuno praznim terasama i izostankom rezervacija. Bobanov iskaz Jutarnjem listu iznimno je važan, jer je netko, i to čovjek s puno profesionalnog autoriteta, napokon iskreno i izravno progovorio o katastrofi koja se upravo događa hrvatskoj restoranskoj industriji.
Vinodolov slučaj daleko je od usamljenog. Prije desetak dana dobili smo informaciju, koju nismo mogli provjeriti, da je jedna firma po čijim brendom radi nekoliko restorana na Kvarneru u jednom danu otpustila pedesetak radnika. Pouzdano znamo kako je je jedan opatijski hotelski lanac nedavno otpustio dvadesetak posto zaposlenih. U Zagrebu se ugostitelji snalaze ili otpuštanjem ili s osobljem dogovaraju manje plaće ili neplaćene godišnje odmore. Sadašnja je situacija za restoransku radnu snagu najgora zadnjih 25 godina, kao što smo nažalost točno predvidjeli u članku o slomu hrvatskog tržišta radne snage u ugostiteljstvu objavljenom prije desetak dana.
Ova katastrofa koja pogoršava iz dana u dan, postavlja dva ključna pitanja. Prvo, kako će restorani kad epidemija prođe nadoknaditi sadašnja otpuštanja, i kako će pronaći ljude koji će ponovo htjeti raditi nakon što su dobili otkaz. Očito je da će aktualni događaji dugoročno utjecati na kvalitetu restoranske scene u Hrvatskoj, te da će devastirati razinu servisa i kuhanja u velikom broju poznatih restorana. Drugo, i zapravo mnogo važnije, od čega će živjeti svi konobari i kuhari koji upravo dobivaju otkaze? Oni ne mogu otići u inozemstvo ili na cruisere, jer više nema ni inozemstva ni cruisera. Što znači da restoranski radnici upravo postaju jedna od socijalno ugroženijih profesionalnih skupina u Hrvatskoj.
