Dogodilo se to u Bariju, prenose lokalni mediji, ovih dana, u epidemiji korona virusa, dok su redovi pred trgovinama glavna društvena okupljanja. Redari civilne zaštite na lokalnoj zatvorenoj tržnici Santa Scolastica primijetili su osamdesetogodišnjaka koji je u istome danu četiri puta zaredom čekao red za ulazak u tržnicu a nije kupio ništa. Pričekao bi svoj red za ulazak, i odmah izišao i stao na kraj reda.
Kad su ga pitali što radi, rekao je da ne želi biti u kući sa svojom suprugom “jer je više ne podnosi” “Vi ne znate kako je cijeli dan biti u istoj kući s mojom suprugom,” rekao je redarima.
Kupovina hrane jedan je od rijetkih razloga zbog kojih u Italiji poharanoj koronom građani smiju napustiti svoje domove. Penzioner iz Barija, osim što je čekanje u redovima koristio za šetnju i odmak od loše atmosfere u svom domu, uspio bi malo i popričati sa susjedima i to mu je olakšalo karantenu. Redari su ga odmah poslali kući, nije poznato jesu li ga prijavili ili su se solidarizirali s njim.
Naše navike u epidemiji se mijenjaju iz dana u dan. Trgovine su zamijenile i restorane i kafiće i društvena okupljanja. Shopping vikendom raspodijelio se na cijeli tjedan. Firme se masovno navikavaju na online poslovanje, djeca na online školu, ljudi mijenjaju pravila ponašanja, nastaje novi bonton, novi način života u kojemu i samoća i obitelj i zajednica dobivaju novo društveno značenje.
Uostalom, što će nam veća kulturološka promjena od činjenice da je ležanje na kauču usred radnog dana, nekad zapadnjački simbol ekonomskog i društvenog luzerstva, danas odgovoran građanski čin?
Priča iz Barija, međutim, ima i mračniji aspekt. Sve više nevladinih organizacija i udruga za pomoć upozorava kako toksična kućanstva postaju veliki problem ove epidemije. Broj poziva na plave telefone je eksplodirao. Žrtve su zatvorene u kućama za zlostavljačima, loši odnosi poput ovih o kojima govori priča iz Barija tjeraju ljude na rizično ponašanje i kršenje karantene, policija zaprima pozive zbog svađa u susjednim stanovima. Ovaj primjer u Bariju je donekle i zabavan, ali riječ je o problemu kojim se države moraju što prije početi baviti ako sigurnosne mjere protiv epidemije potraju još dulje od mjesec dana.
