BBC je jučer objavio Global Resilience Index, listu nacionalnih ekonomija najotpornijih na velike krize. Listu je izradila mešunarodna osiguravajuća korporacija FM Global, vodeći se nizom ekonomskih i političkih kriterija. Važno je reći da je lista izrađena 2019. godine, dakle prije izbijanja epidemije. Hrvatska na toj listi stoji prilično dobro: zauzimamo 37. mjesto medju 130 zemalja, dok je ipak bitno bogatija Slovenija tek na 42. mjestu. Prva tri mjesta zauzimaju Norveška, Danska i Švicarska.
Hrvatska je ekonomija, koliko god to sada u vrijeme zatvorenih hotela i restorana zvuči proturječno, visoko otporna baš zahvaljujući turizmu. Ljudi moraju jesti, piti i putovatii. Hrvatska je oko turizma razvila infrastrukturnu mrežu koja omogućuje relativno lagana putovanja uz visoki cash flow, te razvija prehrambenu (uglavnom prerađivačku) industriju, koja u sadašnjoj situaciji doživljava tržišni trijumf. Hrvatska je mala zemlja, koja ne nože razvijati puno različitih industrija. Kad epidemija prođe, i Hrvati i stranci ponovo će dolaziti na naše more, koje je naš najveći prirodni izvor zarade, kao nafta arapskim zemljama, samo s puno duljim rokom trajanja.
Ti će ljudi negdje spavati, jesti i piti, i netko će morati raditi u tim hotelima i restoranima. Ne smijemo se zavaravati da će odmah sve biti kao lani, a kamoli prije tri godine. Ali, na moru će se ponovo okretati određeni novac, ponovo će se otvarati radna mjesta, ponovo će se prodavatu vino, kao i benzin, ponovo će se iznajmljivati apartmani. Utoliko uslužni sektor, u koji spadaju turizam i ugostiteljstvo, predstavlja novu esencijalnu industriju: sam je turizam u svijetu lani vrijedio oko tisucu i pol milijardi eura.
Nažalost, mnogi hrvatski ekonomisti kao i dio političkih elita, i dalje su fokusirani na stare esencijalne industrije, smatrajući, kako je precizno definirao David Chang, da restorani i hoteli spadaju u neesencijalne industrije. Što je sve pogrešno. Da Hrvatska, recimo, ima velike tvornice automobila,one bi sve sada bile zatvorene, i nitko ne zna koliko bi im trebalo da se vrate na tržište, pod uvjetom da ne završe kao veći dio Detroita.
Hrvatska drvna industrija i preostala brodogradilišta izravne su žrtve sadašnje krize: njihovi direktori ne znaju hoće li se i pod kojim uvjetima vratiti na strana tržišta. Hotelijeri, međutim, znaju da će se gosti vratiti, i restorateri znaju da će ljudi morati jesti u restoranima.
A prehrambenu industriju zapravo nije briga koliko će kriza trajati jer, prema Nielsenovim podacima, ne može proizvesti onoliko robe koliko tržište traži. Turistička industrija svojim je utjecajem na prehrambenu industriju, ali i na IT industriju i na marketinšku industriju glavni stup hrvatske ekonomske izdržljivosti, zato što je taj stup elastičan. On je sada jako savijen, ali možemo biti gotovi sigurni da će se podignuti.
