Policama naših supermarketa i danas vladaju pojedini vrlo, vrlo stari brendovi, koji su u sedamdesetim i osamdesetim godinama predstavljali sam vrhunac hrvatske i jugoslavenske prehrambene industrije (ili su se tako prikazivali).
Neki su se mijenjali, drugi su ostali isti, treći su promijenili imidž, ali je svima zajedničko da su preživjeli već tridesetgodišnji ofenzivu stranih proizvoda, te da s njima uspješno premda ne i mirno, koegzistiraju u velikim trgovačkim lancima. Budući da smo svu tu robu trošili i kao klinci, prije početka Domovinskog rata rata, zanimalo nas je kakva je danas. Evo rezultata, koji se dijelom temelje na dojmovima i sjećanjima.
Cockta je izmišljena u Sloveniji 1953. godine, kao prvo cola piće u bivšoj Jugoslaviji. U sedamdesetim i osamdesetim godinama povukla se pred invazijom Coca Cole i Pepsi Cole a u život ju je ovom stoljeću vratio sadašnji vlasnik Atlantic, koji pametno upravlja brandom prezentirajući Cocktu kao piće za one tinejdžere i malo starije potrošače, koji misle da ne žele pripadati mainstreamu .
Badelov Pelinkovac nastao je sredinom 19. stoljeća, a sadašnja se receptura koristi još od 1945. godine. Pelinkovac spada u grupu jeftinijih, masovno dostupnih jakih pića, pa nije čudo što se proizvodi u više od milijun i pol litara godišnje, s jakim izvozom. Važno je međutim, da je Badel relativno nedavno uspio napraviti Pelinkovac Antique, zaista vrhunski gorkoslatki liker, koji je strahovito podigao profil Badelova Pelinkovca.
Jamnica je nastala još 1828. godine. Radi se o najstarijem aktivnom brendu hrvatske industrije hrane i pića. Današnja Jamnica neobično je radikalna, slana, zaista mineralna, za tako masovan proizvod. Riječ je o jednoj od najboljih mineralnosti voda u Europi, koju, međutim, dio konzumenata ne voli baš zbog snažne mineralnosti.
Radenska Tri srca bila je uvjerljivo najpopularnija mineralna voda u bivšoj Jugoslaviji. Radenska je nastala u 19.stoljeću a logotip s tri srca postoji od 1936. Današnja Radenska umjerena je, pomalo bezlična gazirana voda koja zauzima marginalno mjesto na policama hrvatskih trgovina.
Bajadere se smatraju ponosom hrvatske prehrambene industrije. Kraš radi Bajadere kao samostalni proizvod, još od 1954.godine. Bajadere su se u bivšoj državi smatrale vrhuncem čokoladnog luksuza. Velike bombonijere Bajadera imale su snagu mita za manje koruptivne operacije. Bajadere su i danas solidne, no, kao i svi Kraševi proizvodi, pate od istog strateškog problema. Danas se o čokoladi, pralinama, kakaovcu i svemu što se tiče konditorske industrije zna neusporedivo više nego prije tridesetak godina. A Bajadere su ostale iste, kao u vrijeme kad se o proizvodnji čokolade znalo vrlo malo. Bajadere bi se morale modernizirati i poboljšati, a da ne izgube identitet i publiku. Nismo sigurni ima li Kraš tehnološki know how za tu kompleksnu operaciju.
Gavrilović je prva hrvatska tvornica mesa koja je počela puniti paštete u limenke . Bilo je to između dva svjetska rata. Sadašnji recept za paštetu koristi se od 1953. godine Gavrilovićeve su paštete, uistinu, jednako grozne kao nekad. Riječ je o jednom od najgorih domaćih prehrambenih proizvoda, koji svoj uspjeh duguje ekstremno niskoj cijeni i pojačivačima okusa i mirisa.
Simpatični morž Šime, odjeven u mornarsku majicu, sredinom sedamdesetih i osamdesetih bio je najjači simbol konzerviranih srdela. Eva sardine proizvodile su se u zadarskoj tvornici Adria, koja je bankrotirala 2015. godine zbog duga od oko 200 milijuna kuna. Danas Evu proizvodi Podravka, a sardine su i dalje prilično ukusne .
Prvi komercijalni vitaminski napitak u bivšoj Jugoslaviji počeo se proizvoditi 1970. godine, u okviru velike farmaceutske tvrtke Pliva. Danas se brandom Cedevite vrlo inteligentno upravlja, pa se umjesto ionako dvojbenih zdravstvenih benefita naglasak daje na lifestyle i nove oblike potrošnje. Cedevita je sada u vlasništvu Atlantica.
Tvornica ulja Zvijezda počela je proizvoditi majonezu 1959. godine. Zvijezdina majoneza dijeli iste prednosti i mane s većinom drugih industrijskih majoneza. Prednost je što se ne morate mučiti s kućnom proizvodnjom majoneze, a mana što je prilično bezlična. Neke inovacije u prošlom desetljeću, poput majoneze s čilijem i majoneze s jogurtom pokazale su se sasvim dobrim.
Čipi čips, prvi hrvatski čips, počeo se proizvoditi 1977. godine i odmah je postao veliki hrvatski i jugoslavenski hit. Zagrebački Franck, koji je izmislio Čipi čips, sretno je i ponosno živio s njim dok ga 2018. nije morao prodati njemačkoj tvrtki Intersnack, kako bi ublažio gubitke s kojima se suočio poslije propasti Agrokora, s kojim je Franck bio u tijesnim financijskim vezama. Važno je reći da se Čipi čips i danas proizvodi od pravog krumpira, dok se većina njegovih uvoznih konkurenata proizvodi od škrobne mase s nešto krumpira.
Boce i limenke ove stare slovenske pivovare predstavljale su nam utjehu u osamdesetim godinama, kad nije bilo uvoznog piva a izbjegavali smo, kao i danas, Ožujsko i Karlovačko. U devedesetim godinama Laška se pivovara često nalazila u centru slovenskih privatizacijskih prijepora. Prije četiri godine fuzionirala se s ljubljanskim Unionom i postala dio Heinekena. Današnja su laška piva loša do grozna. Najgora je vjerojatno IPA.
