U svibnju 2018. godine posjetlili smo vinariju Nika Karamana u pastoralnim Konavlima, toliko različitim od obližnjeg Dubrovnika. Niko Karaman čovjek je koji je obnovio uzgoj dubrovačke malvasie, sorte koja nema nikakve veze s istarskom malvazijom; dubrovačka malvasia zapravo je talijanska malvasia di Lippari.
No, ona se u dubrovačkim vinogorjima uzgaja još od 15 ili 16.stoljeća, da bi prije četrdesetak godina zamalo iščezla. Niko Karaman prvi je obnovitelj proizvodnje vrhunskih vina od dubrovačke malvasie. Većina tih vina su suha, i vrlo, vrlo dobra. No, Karamanova Slatka malvasia izlazi iz kriterija vrlo dobro ili odlično.
To vino, koje se proizvodu u nekih 600 do 700 boca godišnje (govorimo o malim bicama od 0,375) vjerojatno je jedino hrvatsko vino koje smo ikad probali, koje vrijedi čistih 100 bodova. Karamanova Slatka malvasia iz 2016. godine, koju smo otvorili poslije uskrsnog ručka, ujedinjuje najvišu moguću koncentraciju (240 grama neprevrelog šećera) s visokom kiselinom, teksturom tekućeg meda, fantastičnim slatko-kiselim okusom i spektakularnim bouquetom, koji sadrži koru gorke naranče, koru limuna, ekstrakt naranče, grožđice, ušećerene orahe, slatke bademe i mirise bijelog livadnog cvijeća
U zadnjih tridesetak godina probali smo puno berbi Chareau d’Yquema, od 1929. do 2003. pa jedan od najboljih Rieussaca, poput onog iz 1997. pa niz njemačkih TBA rizlinga i ponešto tokajaca sa šest puttonyosa. Karamanova Slatka malvasia iz 2016. godine može se mirno uspoređivati s većinom ovih vina.
