Zadnjih su dana članovi Stožera civilne zaštite izloženi nizu pitanja o ublažavanju mjera. Što je i logično. Veći broj europskih zemalja već je iznio relativno precizne planove za relaksaciju lockdowna , a pojedine su države, poput Danske i Austrije, ovaj tjedan krenule s mekšim pristupom. I u Hrvatskoj svi želimo znati što će biti dalje i kad će se i kako početi s ublažavanjem.
Članovi Stožera pak ponavljaju kako je potrebno pet do sedam dana pada broja novozaraženih, da bi se i kod nas mjere počele relaksirati.. Ali, oni zasad nisu prezentirali nikakav okvirni plan ublažavanja, osim uspostave javnog prometa i obnove slobode kretanja unutar zemlje. Što je i normalno.
Stožer za civilnu zaštutu i ministar zdravstva dosad su odradili fantastičan posao. Epidemija je u Hrvatskoj pod kontrolom, s relativno malim brojem zaraženih i preminulih. No, Stožer nije prava adresa za pitanje izlaska iz lockdowna. Naime, izlazak iz lockdowna, uključujući otvaranje trgovina, uslužnih obrta, kafića, restorana i hotela, iminentno je politička odluka. Državni vrh mora odlučiti hoće li preuzeti odgovornost za rizik širenja epidemije, koji sigurno postoji u slučaju ublažavanja mjera i laganog povratka u normalni život i rad. Ili će se riskirati s daljnjim gušenjem ekonomije, a osobito njenog ugostiteljskog i i turističkog sektora koji su de facto na nula prihoda.
Riječ je o teškoj, strateškoj odluci s jako dallekosežnim posljedicama. Tu odluku ne mogu donijeti doktori koje svaki dan gledamo na presicama, i koji su zasluženo postali najveće zvijezde hrvatskog javnih prostora. Tu odluku može donijeti samo sjedište političke moći, a u hrvatskom političkom sustavu centar političke moći jest predsjednik Vlade.
