Mnogi ugledni hrvatski vinari godinama podcjenjuju i izbjegavaju supermarkete. Oni smatraju da supermarketi ugrožavaju snagu i identitet njihova brenda i izjednačavaju ih s vinima od par eura koja se prodaju na policama samoposluživanja. Takav je stav beznadno zastario: u velikim supermarketima velikih europskih gradova na bliskom se prostoru prodaju vina od tri eura, kao i Vega Sicilia, Lopez Heredia, Aalto, Pierre Peters, Gunrot Heinrich, William Fevre, Leo Alzinger i tako dalje. Da ne govorimo o velikim bordeauima , burgundcima, šampanjcima, barolima , tokajcima ili klasičnim skupim vinima iz Nape, Sonome i Oregona.
Vrhunska vina, uključujući i mnoga “prirodna” već su cijelu vječnost dio standardne ponude boljih supermarketa i robnih kuća u Trstu i Milanu, Parizu i Marseillesu, Barceloni i Bilbau, Londonu, Beču i Berlinu. Jedino se još pojedini hrvatski i slovenski vinari boje da bi supermarketi mogli ugroziti njihov imidž. Što se sve moglo opravdati činjenicom da su hrvatski butikni vinari (i oni koji se takvima prikazuju) do izbijanja epidemijske krize skoro sva svoje vina plasirali restoranima i hotelima, a ostatak stranim turistima. izravnom prodajom u vinariji.
Sad su sva ova tri vida prodaje stala. Istodobno, supermarketi prodaju goleme količine vina u svim rangovima cijena, uključujući i visoke. Da su brojni ugledni hrvatski vinari željeli ući u domaće supermarkete s nešto većim količinama, danas bi se njihova vina normalno prodavala, što bi bilo izvrsno i za njih i za kupce koji bi na policama imali puno veći izbor od današnjeg. Epidemijska kriza naučila je, nadamo se, hrvatske butikne vinare da ne smiju izbjegavati velike trgovačke lance
