Zagrebačka dostavna scena pomalo je monotona: pizza, roštilj i sushi čine najveću dio ponude hrane u dostavi. S jedne strane, to je logično, jer se ti restoranski žanrovi ionako već godinama bave dostavom, pa su i organizirani i financijski posloženi za tu vrstu posla. S druge strane, velik broj ambicioznijih restorana nije ušao u dostavne servise, jer su procijenili da im se to ne isplati. I tako se restoranska ponuda u vrijeme dostave svela na tek nekoliko formata, uz ne baš mnogo iznimki. Evo što nam u zagrebačkoj dostavi najviše nedostaje;
Vrijeme je šparoga, boba, artičoka, mladog graška…Dakle, vrijeme je za zdrava, bogata kuhana jela od svježeg sezonskog povrća. Takva jela lako podnose dostavu, za razliku od pizze ili roštilja , jer hlađenjem ne mijenja organileptička svojstva, i lako se podgriju. Međutim, osim Tača Zagrebu se trenutno nitko ne bavi svježom sezonskom hranom. Što je golema šteta i stanovita rupa na tržištu.
Namaste je jedini zagrebački indijski restoran koji radi u dostavi. Parking je jedini donekle korektan kineski restoran koji radi u dostavi. Žao nam je što nema Khaos Thaia, Asie i Royal Indie. Kineska, indijska i tajlandska hrana idealne su za dostavu.
Ovo zvuci banalno, ali najbolji pršut u Zagrebu, ne računajući Prtenjaču u Martićevoj i vrlo skupe pršute u Bonkuloviću, mogao se dobiti u nekoliko restorana, koji su ga zasta rezali rukom i pazili čiji pršut nabavljaju. Pršut u našim supetmarketima zaista ništa ne valja.
Okej, cijela je riba posve nepodesna za dostavu. Međutim, razni brudeti, popare, salate od hobotnica i sipa, idealna su dostavna hrana. Kao i fish and chips, ako se dobro zapakira.
Ova dva ultrapopularna formata odlično podnose dostavu. No, osim Noelova jako dobrog tartar bifteka i tartara od pastrve, te još nekoliko tartara od tune iz fusion restorana, u dostavi ih nema. Šteta što Carpaccio nije pokrenuo dostavu svoje kolekcije carpaccia. I vitello tonnato lako putuje.
