Vladin etapni plan otvaranja Hrvatske načelno je dobro promišljen. Međutim, u taj su plan, barem kad je riječ o ugostiteljstvu i turizmu, ušle poneke besmislice, koje se do 11. svibnja, Dana D za hrvatske restorane, još stignu ispraviti.
Najveća je besmislica, ako smo dobro razumjeli odredbe o radu restorana, odluka da hotelski restorani, dakle i terase hotela, ne smiju primati goste koji nisu u njihovu smještaju. Evo zašto je ta odredba besmislena. San Rocco u Brtonigli, zaslužni veteran hrvatskih obiteljskih butiknih hotela, ostvaruje skoro podjednak prihod od restorana i od soba. Njihov restoran spada među najbolje u Istri.
San Rocco ima jako veliku terasu, koja se još može povećati i koja omogućuje bilo kakav željeni razmak među stolovima. Zašto, dakle, San Rocco, koji živi od svog restorana, ne bi smio primati goste koji nisu hotelski gosti, ako ispunjava sve epidemiološke uvjete koji se tiču fizičke distance? Ne postoji ni jedan razuman odgovor na to pitanje.
Sličan je slučaj i s opatijskim Navisom, koji ima prostranu terasu s prekrasnim pogledom na Kvarner. Ljudi koji žele jesti u Navisu mogu doći na terasu, a da uopće ne prođu kroz hotel, baš kao i u San Roccu. Zašto, dakle, Navisu država želi oduzeti restoranske goste, kad Navis ima bolje uvjete za socijalnu distancu od 90 posto kvarnerskih restorana s terasama. Isto vrijedi i za motovunski hotel Roxanich, čija terasa s prekrasnim pogledom na unutrašnjost Istre, nije bitno manja od nogometnog igrališta.
Najdrastičniji je, primjer, pak, zagrebačka Esplanada, Njen glavni restoran, Zinfandel’s, po lijepom vremenu poslužuje hranu na doslovno ogromnoj terasi Oleander, gdje su stolovi i u normalnom režimu rada udaljeni dva do tri metra jedan od drugih. Njen Le Bistro ima uličnu terasu, koje je omiljeno zagrebačko okupljalište, koja hotelu donosi puno novca, i čiji se stolovi također mogu drastično razmaknuti.
Ne postoji, dakle, ni jedan razlog koji se tiče fizičke distance da Esplanadini restorani ostanu zatvoreni za nehotelske goste. Epidemiolozi su donijeli takvu odluku vjerojatno zato da ne bi došlo do miješanja nehotelskih i hotelskih gostiju, dakle dviju različitih populacija koje mogu prenijeti virus jedna na drugu.
Međutim, u sva tri slučaja, znamo još barem tridesetak takvih u Hrvatskoj (brački Puteus Palace, opatijska Bevanda, porečki Spinnaker i tako dalje) hotelske terase mogu funkcionirati s maksimalnom fizičkom distancom i s minimalnim socijalnim kontaktima.
Epidemiolozi to ne moraju znati. Ali, ministar turizma Gari Cappelli to svakako zna. Stoga se nadamo da će se odredba o zatvaranju hotelskih terasa za nehotelske goste do 11. svibnja ipak promijeniti, te da će hoteli koji mogu osigurati potrebne epidemiološke uvjete otvoriti svoje restorane i za vanjske goste.
