U ponedjeljak oko 17 i 30 pred velikim Sparom u Banjavčićevoj nije bilo nikoga. Preko puta, pred otprilike jednako velikim Sparom u Branimirovoj, također nije bilo redova, a u trgovini nismo zatekli više od desetak kupaca. Preko ceste, u malom Konzumu između Branimirove i Bužanove opet nije bilo nikoga, a u trgovini su bila točno tri kupca. U Delicijama u Zvonimirovoj osim nas nije bilo ni jednog kupca; jedna je gospođa izlazila kad smo mi ušli.
Ovo je prvi put unatrag mjesec dana, da se pred samoposluživanjima i dućanima s hranom u našem kvartu nije čekalo, da se nije stvarao red pred blagajnama, i da se ni sa kim nismo sudarali među policama. Danas popodne u našim je lokalnim supermarketima vladala ideala, poželjna socijalna distanca kakvu bi Krunoslav Capak odmah preporučio i potpisao.
Kako je ta distanca postignuta? Jednostavno. Produljenjem radnog vremena do devet navečer. Produljenje radnog vremena raspršilo je kupce i smanjilo mogućnost socijalnog kontakta u supermarketima, što je cilj kojem epidemiolozi teže. Sad se postavlja pitanje zašto se onda radno vrijeme trgovina bilo skratilo do pet popodne. Odgovor da se time htjeli izbjeći miješanje zaposlenih iz dvije smjene svakako stoji. No, sad je to miješanje izbjegnuto jednosatnom pauzom z dezinfekciju između dvije smjene. Pa se moramo pitati zašto ta pauza nije uvedena odmah, umjesto da se zbog skraćenog radnog vremena stvaraju redovi pred dućanima i gužve u dućanima? Gužve koje svi želimo izbjeći.
Poštujemo rad Stožera za civilnu zaštitu. Hrvatska je zasad pobijedila epidemiju. Nadamo se da će tako i ostati. No, očito je da je Stožer donosio neke nespretne praktične odluke, poput ove o skraćenom radnom vremenu trgovina, koje su zapravo izazvale velike gužve i nepoželjna javna okupljanja.
