Danas objavljene upute za rad restorana u Hrvatskoj vjerojatno su iznenadile profesionalnu zajednicu. Naime, još do prije sedam dana vrlo ozbiljni restorateri govorili su nam kako će radno vrijeme biti ograničeno do devet navečer, mnogi su spominjali famozni pleksiglas među stolovima, pa razmak od dva metra između stolova kao u Kaliforniji, pa menije koji se moraju posebno štampati za svakog pojedinog gosta i tome slično.
Nadalje, svi su ugostitelji bili uvjereni da će se smjeti raditi samo na terasama, za što je odgovoran Stožer civilne zaštite, koji je sam iskomunicirao tu informaciju. Danas, kad su se upute napokon s velikim zakašnjenjem pojavile u javnosti, možemo konstatirati kako je riječ o prilično liberalnom pristupu, svakako liberalnijem nego u dvije naše susjedne zemlje, Sloveniji i Austriji.
Slovenija je, naime, zasad otvorila samo terase, zabranila posluživanje kruha u košaricama te odredila da se beštek gostima mora donositi u zatvorenim omotima, što podsjeća na avionski servis a ne na restorane. Austrija je, pak, ograničila broj gostiju na četvero po stolu. Kad je riječ o svjetskim primjerima, većina velikih američkih država zahtijeva da restorani prepolove svoj kapacitet.
U uputama koje su danas objavljene dopušta se rad u interijerima restorana, što je za niz restorana poslovno esencijalno, jer nemaju terase ili nemaju dovoljno velike terase. Drugo, ne određuje se da za jednim stolom može sjediti samo četvero ljudi, što je također iznimno važno za normalan rad restorana: jer što će restorater učiniti ako mu dođe šestero ljudi? Raspodijelit će ih na dva stola, koja ne mogu međusobno komunicirati?
Treće, razmak među stolovima ipak nije dva metra, što bi onesposobilo niz restorana, nego metar i pol. Jasno je da će u praksi taj razmak katkad biti nešto manji, kao što se ni na placu nitko ne drži razmaka od dva metra i jasno je da inspektori trebaju dobiti uputstvo da ne mjere baš svaki centimetar više ili manje od dopuštenog razmaka, kako ne bi izazvali skandal sličan zatvaranju zagrebačke Tekke prije nekoliko tjedana.
Same higijenske mjere nisu sporne: razborito je da u sadašnjim okolnostima konobari nose maske i rukavice, da se stolovi redovito dezinficiraju, te da se osoblju svakodnevno mjeri temperatura. U Kaliforniji temperaturu mjere i gostima.
Upute za rad restorana očigledno su nastale kroz dugo pregovaranje i natezanje između epidemiologa i ministra turizma koji, za razliku od prethodnih godina kad je uglavnom šutio i slušao, sada odrađuje vrlo dobar posao.
S obzirom na činjenicu da od korone i danas, u Europi i u Amerikama, umiru tisuće ljudi, ove se upute čine razumnima. Nadamo se da će ugostitelji kroz njih moći realizirati svoje poslovne interese. Razumije se da današnje upute neće imati smisla za restorane na obali, dok se ne ukine režim propusnica.
