Naš nedavni tekst o bureku u Vinodolu uzazvao je vrlo mnogo komentara. Neki su se čitatelji žalili zato što smo burek proglasili dijelom našeg kulturnog identiteta (kao da bi trebalo obrisati pola tisućljeća povijesti), dok su se drugi zgražali nad činjenicom da restoran Vinodolova renomea drži burek.
Pustimo sad činjenicu da Vinodol povremeno priprema burek već nekoliko godina. Važno je da su ga stavili na meni u prvom tjednu poslije lockdowna, jer su ispravno razumijeli da gostima sada treba ponuditi vrijednost za novac. Vodeći se sličnim kriterijima, veliki Rene Redzepi odlučio je privremeno pretvoriti Nomu u burger bar, dok je Filip Horvat počeo kuhati tikka masaku i niz drugih jela za 70 ili 80 kuna.
Ako može Redzepi, vjerojatno mogu i Horvat i Vinodol. Važno je da se radi o najboljem mogućem burgeru, najboljem mogućem bureku i najboljoj mogučoj tikka masali. Restorani upravo ulaze u stvarnost novog normalnog. Ta nova normalnost neće , nadamo se, predugo trajati. No, dok svijet ne vrati bar dio ekonomske snage i životnih navika otprije epidemije, pametno je što se restorani prilagođavaju novoj normalnosti.
