Kao i svi drugi mediji koji se bave recenziranjem restorana, i mi smo odlučili privremeno ublažiti kriterije, jer su takva vremena. No, ublažavanje ocjenjivačkih kriterija ne znači da možemo prešutjeti kad nešto baš ne valja. A pizza napoletana u novootvorenoj pizzeriji La Verna zaista ne valja.
La Verna je pizzeria i tratorija na kraju Tkalčićeve ulice. Nalazi se u prostoru koji je godinama zauzimala sasvim solidna pizzerija Chateau des Jardins. La Verna nije imala sreće, jer se otvorila par dana prije lockdowna, pa je zapravo tek sad počela ozbiljnije raditi.
La Vernin jelovnik sastoji se od nekoliko predjela, četiri ili pet tjestenina, desetak glavnih jela, uključujući ossobuco i janjeće kotlete, nešto salata i cijele stranice posvećene pizzama. Pizze su podijeljene na tri poglavlja, napoletanske, klasične i calzone. Prema opisima pizza, La Verna koristi dobre sastojke poput San Marzano rajčica i flor di lattea. Najskuplja napoletana košta 115 kuna, a sadrži pršut San Daniele i crni tartuf.
Problem je, međutim, u tome što La Vernina napoletana nema baš nikakve veze s napoletanom.
La Vernina napoletana debelo je, mjestimično hrskavo mjestimično tvrdo krušno tijesto, koje na rubovima nema leopardov uzorak, nije elastično i ni ne miriše po kruhu. Pizza se peče u nekoj dosta neefikasnoj električnoj peći, koja nije uspjela dobro otopiti mozzarellu. Posebno je zanimljivo da nam je vrlo ljubazni mladi konobar, koji bi gostima trebao prezentirati hranu, priznao da ne zna ništa o pravilnom izgledu, teksturi, okusu i mirisu napoletane. Očigledno je da ni pizzaiolo nije puno upućeniji u napoletanu, što je dosta nevjerojatno u digitalnom dobu.
Osim napoletane, naručili smo pastu sa San Marzanom u kojoj je bilo nekoliko lijepih detalja poput velikih kapara i svježeg bosiljka. Međutim, omjer tijesta i umaka bio je toliko pogrešan, da je poslije par žlica tijesta jelo počelo sličiti na juhu od rajčica. Tiramisu je srećom bio pristojan. La Verna je tipičan primjer zagrebačkih restorana koji se otvaraju bez osnovnih znanja o ugostiteljskom poslu. Za takvo stanje nikad nisu krivi mladi kuhari i konobari, nego isključivo investitor.
