Svakog svibnja počinje naša strastvena potraga za najboljim sladoledima na hrvatskom tržištu. Dosad smo već pisali o Le Kolačevim zanatskim sladoledima i o niskokaloričnom Ledovom High Lifeu. Danas smo u Veronici u Ilici kupili dva sladoleda naše omiljene samoborske manufakture Medenko, Izabelu I Đumbir s pekmezom od mandarina.
Medenko, koji je prije dvije godine nažalost zatvorio slastičarnu, afirmirao se posve neobičnim okusima koji, recimo, trenutno uključuju rabarbaru s drobljencem od zobi ili arancine. S druge strane, njegovi konvencionalni sladoledi poput čokoladnog , nikad nisu bili na razini voćnih i začinskih sladoleda: čokoladi je uvijek nedostajalo kremastosti, glatkoće i ozbiljnog okusa kakaa.
Stoga smo i danas izabrali sladolede čiji bi okusi bili neobični za većinu drugih proizvođača. Izabela se može pohvaliti prekrasnom, dubokom, vrištećem purpurnom bojom: da je još dvije nijanse dublja, podsjećala bi na tipične preljeve boje na rubovima čaše pune vrhunskog terana. Izabela je, naravno, napravljena od istoimenog aromatičnog grožđa, od kojeg se načelno ne proizvodi komercijalno vino, uz tek nekoliko iznimaka poput fragolina.
Medenkova Izabela vinski je slatka, ali i vinski osvježavajuća: ona je postigla skoro idealnu ravnotežu između slatko zrelih, voćnih i svježih elemenata kakva se traži u dobrim desertnim vinima. Riječ je o jednom od rijetkih sladoleda koje nismo mogli prestati jesti, dok nismo dokrajčili cijelu čašu od 170 ml. Medenkova Izabela najatraktivniji je sladoled koji smo ove godine probali, uz Le Kolačeve pistacije s višnjom. Ni Medenkov Đumbir s pekmezom od mandarina nije loš, naprotiv, ali u njemu nije postignut balans između kandiranog đumbira i voća: đumbir je svojom prirodnom agresivnošću naprosto pojeo mandarine. No, svejedno, i ovaj je sladoled prilično privlačan i svakako veoma zanimljiv.
