Vodnjanska pizzeria Buffalo postala je nacionalno poznata prije dvije godine. Njihova kućica na Fuliranju, u koju su dovukli cijelu zidanu peć, bila je hit zagrebačkog Adventa. Pizzaiolo Romano Seferović pekao je odlične pizze, a još su zanimljiviji bile njihove tripice i kobasice boškarina i istarski bak, sporo kuhana koljenica boškarina koja se krčkala pred gostima.
Ove nedjelje posjetili smo Buffalo na njegovoj pravoj lokaciji, na kružnom toku u Vodnjanu. Buffalo Pizza&BBQ ne bavi se jelima od boškarina, nego se specijalizirao za pizzu i leskovački roštilj. Pa osim svojih potpisnih pizza poput Divlje boške sa salamom od jelena i vepra ili Djevice s Chiavalonovim ekstradjevičanskim maslinovim uljem i bresaolom, peku i ćevape, pljeskavice, vješalice i đevreke, ali i BBQ rebrica.
Nismo imali snage za roštilj pa smo u pristojno popunjenoj pizzeriji (dosta Slovenaca i domaćih vikendaša došlo je na obiteljski ručak prije povratka kući) naručili samo pizze: Divlju bošku i Istrianu.
Pizze u Buffalu u dalje su solidne; lagane, ukusne i korektne teksture. Sve pizze rade s pristojnom mozzarellom i pelatima, sastojci u nadjevu su dobro odmjereni.
Salame od divljači na Divljoj boški bile su vrlo ukusne iako su pizzu činile malo premasnom. Puno je bolja bila pizza Istriana koju rade s dosta fino narezanog pršuta koji nije preslan ni presuh, i s kozjim sirom. Pršut i sir dodani su na samom kraju kako se ne bi pregrijali, a jedine dvije zamjerke ovoj pizzi su otkoštene masline koje treba izbjegavati jer imaju slab i pomalo metalni okus, i svježi bosiljak koji je naveden u sastojcima ali ga ne pizzi nije bilo iako je sada sve puno bosiljka. Bez obzira na to i čekanje od dvadestak minuta, u pizzi smo iskreno uživali.
Rasploženje nam je, međutim, pokvario komičan izbor piva i vina na čaše. U Istri, regiji koja ima San Servolo, Kampanjolu i Buru i najveći hrvatski festival craft piva, u jednoj od najboljih pizzerija, u gradiću kojemu ne nedostaje informirane publike (turisti, zaposlenici Infobipa, posjetitelji lokalnih gastro sajmova) ponudili su nam Favorit, Istarsko i Velebitsko pivo. Od vina na čaše – Marčetinu malvaziju. I to je sve.
Ne znamo je li razlog ovako ponudi pića loša poslovna računica ili naprosto lijenost, jer Buffalo u krugu od barem 20 kilometara nema konkurencije i očito ima dovoljno gostiju. Ali dobru pizzeriju ne čini samo dobra pizza, nego sve oko nje, od noževa (za našim stolom neki su bili dobri neki pretupi) preko detalja poput bosiljka kojeg nema, do izbora pića.
Moglo bi se pomisliti da je razlog ovakvog nesrazmjera možda činjenica da je i Buffalo bio zatvoren zbog karantene i tek se ponovno uhodava, ali i ove zime kad smo u Buffalu bili na piću, mogli smo birati tek između dva bazična Medeina i jednog groznog kućnog vina. Takve profesionalne greške umanjuju i vrijednost pizze, oko koje se u Buffalu ipak trude.
