Dodavanje imena Chio na brand Čipi Čips označuje početak umiranja Čipi Čipsa. Jer, Čipi Čips i Chio ne mogu ostati ni u kakvom ravnopravnom odnosu naprosto zato što je Chio neusporedivo veći od Čipi Čipsa. Ovaj pomalo tužni slučaj potaknuo nas je da se podsjetimo nekih od najjačih brendova hrvatske industrije hrane i vina, koji su nestali unatrag tridesetak godina.
Sljeme je bila velika zagrebačka tvornica mesa koja je uništena tijekom privatizacije. Sljeme je proizvodilo niz konkurentnih suhomesnatih proizvoda, od Zimske salame preko mesnih salata u crijevu do smrznutih ćevapčića i pljeskavica, koji su se masovno prodavali u supermarketima. Njihova je Zimska solidno konkurirala originalnoj Gavrilovićevoj Zimskoj. Sljemena se danas više nitko ne sjeća
Kaštelet je osamdesetih bio komercijalni ponos Dalmacijavina. Crni i bijeli Kaštelet, u litrenoj i u buteljiranoj varijanti, naveliko su se reklamirali na televiziji. Kaštelet nikad nije bio osobito dobro vino. Više je naginjao prema lošem vinu. Ali bio je masovno dostupan, relativno solidno dizajniran i široko popularan.
U sedamdesetim o osamdesetim godinama Cezar je bio apsolutno najluksuzniji vinjak na hrvatskom i jugoslavenskom tržištu. Cezar je bio pakiran u kičastoj boci s dvije čaše za konjak. I nije bio loš. Naprotiv. Imao je i sjajan reklamni slogan: Ili Cezar, ili ništa! No, sa širom dostupnošću francuskih konjaka Cezar je izgubio svoju tržišnu ulogu. Badel ga je s vremenom zamijenio s puno modernijim Glembayem koji se i danas proizvodi. Zanimljivo je da se Cezar još uvijek može pronaći u katalozima pojedinih trgovačkih tvrtki, ali ga u Badelovu katalogu više nema, pa pretpostavljamo da je riječ o starim unosima.
Josip Kraš dramatično je promijenio jugoslavensko čokoladno tržište, kad je sredinom sedamdesetih godina uveo Minice. Kraševe Mini čokolade bile su čokoladne pločice veličine zalogaja koje su se, svaka posebno i pažljivo zamotana, pakirale u normalne čokoladne omote. Mini je podsjećao na Merci. Ali su čokoladice bile kraće.
Runolist je bio uvjerljivo najpopularniji Mini okus. Kraš ga je oživio 2019. godine ali samo za svoje trgovine, jer ga nikad nismo vidjeli u samoposluživanjima.
Rovinjska Mirna, utemeljena 1877. godine, bila je jedna od najsnažnijih tvornica konzervirane ribe u Hrvatskoj. Mirna je unatrag dvadesetak godina prolazila kroz najrazličitije financijske i vlasničke turbulencije, da bi završila u Podravkinom vlasništvu. Mirna kao brend još postoji, ali u trgovinama gotovo da je više nema, a broj zaposlenih trostruko je manji nego početkom stoljeća.
Purisov pazinski puran spadao je među jače brendove hrvatske i jugoslavenske prehrambene industrije. Puris je svojedobno proizvodio čak osam tisuća tona puretine, a njegova pureća prsa u foliji koja su se prodavala u supermarketima smatrala su se ozbiljnom delikteaim iako to zapravo nisu bila. Puris je opstajao do sredine dvijetisućitih, kad je počeo tonuti u stečaj.
Kao komercijalni proizvod tvrtke Istravino Bakarska vodica nikad nije bila dobar pjenušac, ali se godinama dobro prodavala. Nažalost, u zadnjih petnaestak godina Bakarska se vodica svrstala među uvjerljivo najgore proizvode na hrvatskom vinskom tržištu. Bilo bi bolje da je više nema.
Splitski SMS bilo je prvi poratni moderni proizvođač manufakturne hrane u Hrvatskoj. SMS nam je godinama uljepšavao život slanim srdelama, maslinama, raznim ribljim salatama, voćnim namazima, suhim smokvama…SMS je bio butikni proizvođač lokalnih delikatesa kakvog bi svaka mala zemlja morala poželjeti. Nažalost, SMS-ov osnivač i vlasnik Srđan Mladinić uvučen je u niz afera koje su uništile i SMS i gospodina Mladinića. Važno je istaknuti da je Mladinić, koji je proveo neko vrijeme u zatvoru, pravomoćno oslobođen svih optužbi koje se tiču SMS-a.
Babić s crvenom etiketom bio je jedno od najreklamiranijih vina u osamdesetim godinama. Niste mogli upaliti televizor a da ne čujete klapsku pjesmu Škrta zemlja čuva svoje blago sa snimkama čuvenih primoštenskih vinograda babića i boce s crvenom etiketom koja je spadala među najskuplja prijeratna vina u Hrvatskoj. Šibenski Vinoplod, proizvođač Crvenog Babića, s vremenom se raspao. Crveni je Babić prvo izgubio na kvaliteti, da bi se zatim izgubio s tržišta. Zagrebački Badel nedavno je preuzeo šibenski Vinoplod s namjerom, među ostalim, i da oživi proizvodnju ovog svojedobno iznimno cijenjenog vina.
Rimljanka s lutnjom u sedamdesetima i osamdesetima bila je jedna od najluksuznijih Kraševih bombonijera. Kad se išlo u u goste, Rimljanka s lutnjom bila je među najpoželjnijim darovima. Rimljanka s lutnjom, kolekcija prestižnih Kraševih bombona, bila je prepoznatljiva po reprodukciji čuvenog ulja karlovačkog slikara Vjekoslava Karasa, koji se ubio u 37 godini života skokom u Koranu (o čemu je Vladislav Kušan napisao dosta potresnu poemu).
