Svi smo obožavali Leone. U Leoneu su se skuoljali nabrijani uspješni profesionalci poput producenta serije Novine Nebojše Tarabe ili Marka Pezera, donedavnog direktora Badelova vinskog marketinga. U Leone su redovito dolazile osamdesetgodišnje gospođe da se odmore od kupnje na placu i popiju capuccino. U Leoneu se skupljalo masu lokalnih klinaca koji su prepričavali uzbudljive doživljaje sa sinoćnjeg tuluma. U Leone, međutim, nikad nisu svraćali prodavači s Kvatrića; Leoneov tek blago, podigrano elegantni ugođaj s nekim strogim pravilima poput Ne držimo Ožujsko i Karlovačko, mora da im nije odgovarao.
Mi smo u Leone najčešće dolazili rano ujutro, kad smo pili zeleni čaj (držali su čaj u listićima a ne filter vrećice) ili svježe cijeđeni sok od grejpa, ili poslije radnog vremena kad smo se opuštali uz Bouvetov Rose i Fakinovu Malvaziju. No, Leone nije bio popularan samo zbog navodno jedne od najboljih kava u gradu, ni radi solidnog izbora vina i whiskyija. Leone, koji se nalazio dva ulaza do Harisse sa sjeverne strane tržnice Kvatrič, bio je autentični Cheers Cafe, u kojem smo se svi baš uvijek dobro osjećali.
Ozbiljno smo se zabrinuli kad smo vidjeli da se naš svakodnevni kafić 11.svibnja nije otvorio. Večeras smo prolazeći kraj Leonea naišli na obavijest o preseljenju. Leone dakle seli nekih 200 metara sjevernije, u Galjufovu ulicu koja povezuje Vlašku i Petrovu. Sudeći po obavijesti, zvat će se Leone Speakeasy,. Trebao bi se otvoriti 1. lipnja. Drago nam je što ćemo u susjedstvu dobiti ambiciozni koktel bar. Ali nedostajat će nam naš omiljeni kafić kraj placa.
