Bruno Vokal početkom svibnja zamijenio je Gorana Kočiša na poziciji glavnog Noelova chefa. Njegov smo talent za slaganje okusa upoznali na prvim Noelovim olfaktivnim večerama, u vrijeme kad je radio kao Kočišev sous chef. Nakon Noela, Vokal je radio u dubrovačkom restoranu 360.
S povratkom u Zagreb, Bruno Vokal počeo je mijenjati karakter Noelove kuhinje. Ona je, osim u dva tri slučaja, već sada ponešto drukčija nego prije lockdowna, što je logično, jer svaki pravi chef mora imati svoj rukopis, a rukopis Brune Vokala već godinama ima veoma prepoznatljiv identitet.
U intervjuu koji je ovih dana dao za Super1, 26-godišnji chef govori je o svom pristupu gastronomiji i hrvatskoj restoranskoj sceni. Prenosimo najzanimljivije dijelove.
Nisam sklon kompliciranju. Sezonsku ću namirnicu spojiti s još nekom sezonskom, ali delikatesnom namirnicom. Vodim se time da prvo vidim što mogu uzeti iz hrvatskog podneblja, pa na meniju tako imam svoju verziju štrukli. Zbog toga što pratim sezonu, na meniju mi se nalazi i jelo s graškom, svježa riba prepoznatljiva za hrvatsku gastronomiju. Tu su i klasici, poput terine od guščje jetre, ali pripremljene na najbolji mogući način. Zagovaram puni okus i mnoštvo namirnica. Ne vjerujem u dobro jelo od dva sastojka, pa čak iako tanjur izgleda kao da su na njemu samo dva ili tri segmenta, za dobar rezultat, po mom mišljenju, potrebno je mnoštvo namirnica od kojih se oni sastoje. Jelo treba znati zaokružiti, a okus dovesti u prvi plan”
Jednostavno, želim da je restoran svaki dan pun. Želim da nam se gosti vraćaju, da im se sviđa hrana, ali i da se najedu. Usluga, tehnika kuhanja, okusi, sve mora biti na razini, uz, naravno, dobar omjer cijene i kvalitete”
Priznanja i pohvale mi puno znače, i ni u kojem slučaju ih ne promatram kao teret. Sretan sam jer takvo što puno znači mojoj obitelji, prijateljima i djevojci. Što se mene osobno tiče, najdraže mi vidjeti zadovoljnog gosta, koji se stalno vraća, zaveden okusima, bojama, aromama. Ne vjerujem u titule najboljeg, nitko od nas nije najbolji, jer kuhanje nisu Olimpijske igre. No, priznat ću da mi takve titule imponiraju, ponajprije zato što znam kakve sve još vizije imam”
Ne vidim kraj, toga nema. Ovo je posao u koji sam ušao do kraja i iz kojeg ne planiram izaći. Ako baš pričamo o nekom konkretnom cilju, reći ću da volim izazove. To znači da, jednom kad Noel dovedemo na planiranu razinu, vjerojatno krećem dalje, u nove avanture, loveći nove razine. Bude li to deset restorana, neka bude deset. Bude li deset knjiga, neka bude deset knjiga”
Tu je Filip Horvat sa svojim Theatriumom, Matija Bogdan u Manu, restoran 360, Pelegrini, Deni Srdoč u Dragi di Lovrani, ne smijem zaboraviti ni Monte. To su restorani koje simpatiziram, kao i ideologiju koja iza njih stoji. Nadam se da će svi nastaviti razvijati u dobrom smjeru i ići naprijed”, u trenu odgovara.
