Premda na cesti za Dalmaciju nije bilo nikoga, u konobi Didova kuća u Šimunima, paškom ribarskom i turističkom selu s poznatim autokampom, u nedjelju oko dva terasa je bila skoro prepuna. Oko nas su sjedili skoro isključivo mlađi ljudi s djecom, koji su očito dobro poznavali vlasnike, konobare i restoran, jer su znali što naručiti bez proučavanja jelovnika.
Čini se da su Šimuni, mjesto udaljeno petnaestak kilometara od Novalje, neka vrste vikendaške kolonije i da su vikendaši očito ipak stigli na more. Zanimljivo je, također, da su mnogi današnji gosti Didove kuće izgledali kao da su još do prije koju godinu nemilosrdno tulumarili na Zrču, pa se sada s malom djecom (jedna beba u kolicima disciplinirano je prespavala cijeli ručak) nostalgično sjećaju tih divljijih vremena.
Didova kuća nije rustikalna gostiona kao što bi sugeriralo ime, nego prpošno uređen prostor prepun višebojnih artefakata nastalih pod očitim utjecajem Voje Radoičića. Terasa ima prekrasan pogled na more, a stolovi bliže zidovima nisu izloženi osobito jakoj buri. Hrana u Didovoj kući doima se kao bistronomija od prije desetak godina, što ne znači da je loša. Dapače, predjela, koja se temelje na raznim domaćim proizvodima (dimljene kozice, adiktivne pogačice sa slanim inćunima, marinirani inćuni, slane srdelei tome slično) jako su ugodna i preizdašna.
Kruh je hrskav, gust i ukusan , dok je maslinovo ulje prilično inferiorno: dalmatinsko u starinskom, ne baš dobrom smislu te oznake. Didova kuća trebala bi nabaviti ulje koje je manje široko, manje tupasto i manje oksidirano od ovog sadašnjeg. Glavna su jela na jelovniku opisana potpisima duljine pjesme u prozi, s viškom dramatike i pridjeva. U stvarnosti, radi se o pet šest pašti i nekoliko mesnih ribljih jela koja se pripremaju u stilu i na tehničkoj razini prihvatljivog kućnog kuhanja.
Brudet od hobotnice i drugih mekušaca bio je okej premda malo presladak, dok je gulaš od janjetine ispao neusporedivo bolje. Cijene su sasvim korektne: većina jela košta manje od sto kuna, a porcije su, kao što smo rekli, zaista goleme.
U Didovoj kući danas nije bilo svježe ribe što su nam pošteno rekli, i što je šteta s obzirom na fantastičan ribolovni položaj otoka Paga, kao i na veliku koću i puno vrša koje smo gledali s terase. No, restoran se otvorio prekjučer, nisu znali koliko će imati gostiju, pa nisu htjeli investirati u divlju ribu.
Ponuda vina iznenađujuće je dobra, pa smo tako prvo popili buteljku izvrsne Frankovićeve Korone iz 2015. (ovih dana nema smisla piti mnogošto drugo osim Korone ako naiđete na nju), a zatim i bocu Korakova Crnog pinota. Nažalost, skoro nitko od drugih gostiju nije pokazivao interes za buteljirana vina, nego su pili vodu, colu, pivo ili otvoreno kućno vino.
Didova kuća dražesni je bistro na atraktivnoj lokaciji koji može dobro funkcionirati za jednostavan ručak s ponešto lokalnog ili šire dalmatinskog štiha.
