Na izlazu iz Zagreba prema Velikoj Gorici i Sisku, nikada nije bilo ni jednog lokala vrijednog pažnje. Na samoj cesti od Gorice do Siska svako je mjesto oduvijek imalo krčmu ili dvije, ali u njima se nije valjalo zaustavljati radi hrane. U okolnim šumama prema Kravarskom i Pokupskom, gdje su Zagrepčani sedamdesetih i osamdesetih godina izgradili puno vikendica, također se nikada nije otvorilo ništa dostojno ugodne vožnje kroz taj idilični krajolik. I tako je bilo do 2013. godine, kada je u Turopoljskom Markuševcu izgrađen Cowboy, pametno osmišljeno izletište koje je vrlo dobro iskoristilo prirodne prednosti svog položaja, i koje je sve to oplemenilo važnim dodatnim sadržajima, poput jahališta sa sedamnaest lijepih konja.
U petak navečer, dok je zrak postojao vlažan , gust i teže proziran gotovo jesenski, sjedili smo na drvenoj terasi Cowboya, gledali konje i jahače i veliku, duboku zelenu šumu iznad njih. Osjećaj je bio neobično opušten, kako valjda i treba, poslije dobrog kasnog ručka potkraj tjedna.
Cowboy, naravno, pretežno nudi meso, ali na meniju smo vidjeli i jedno jelo od lososa. Meso je vrlo dobro. Ramstek Divlji jahač bio je gotovo putraste teksture, bez ijedne žilice, pa tako nije osobito smetalo što su ga prepekli. Krema od pečenog graha koju poslužuju uz Divljeg jahača bila je izvrsna, pečeno povrće i pommes frites solidni, a cijelo to izdašno jelo košta 85 kuna. Iako je bila malo tvrđa nego što bi trebla biti, golema pljeskavica od četvrt kilograma govedine također je nestala s tanjura do zadnjeg griza. Među desertima, istakle se se američka otvorena pita od čokolades hrskavim prhkim tikestom i jako tamnim čokoladnim pokrovom te odlična savijača od jabuka na kremi od vanilije.
Pili smo pivo, jer na karti pića nismo vidjeli nijedno vino osim otvorenog bijelog i otvorenog crnog, što nije zvučalo odveć privlačno. Cowboy je stopostotni obiteljski biznis. Vode ga ljudi koji se dosad, čini se, nisu bavili ugostiteljstvom, pa manjak profesionalizma nadoknađuju iskrenim viškom entuzijazma. No, Cowboy je dovoljno pametno zamišljen i odlično lociran da nam je teško zamisliti da ne može uspjeti.
Do kaubojskog se ranča vozi preko Hrašća (gdje, uzpozorili su nas, postoji gostionica s finom janjetinom), pa preko Donje i Gornje Lomnice, da bi se stiglo na uske, bregovite ceste Markuševca Turopoljskog sa čijih se obronaka vide neboderi Novog Zagreba, samo petnaestak kilometara kroz poludivlju prirodu od općine Pokupsko.
Ranč obiluje sadržajima za djecu, uključujući wigwame, dok su konji svugdje oko vas. Pojedini jahači iz Zagreba sada ondje drže svoje konje. Glavna je zgrada prilično velika, obložena u drvo, terasa je napravljena od pravog masivnog drveta, a većina detalja konzistentno je osmišljena; veliki unutarnji prostor koji podsjeća na gostionicu iz Tarantinove Mrske osmorke s velikom bivoljom lubanjom i iznad kamina i stolicom za ljuljanje ispred kamina, karta pića između potkova, bačve s bocama pića, sedla na pregradama, jelovnik otisnut na rustikalnoj podlozi drvenosmeđe boje.
S obzirom na zaista krasnu i smirujuću prirodu, pošten odnos prema poslu i povoljne cijene, The Cowboy je već popularno mjesto za velika obiteljska slavlja i izlete i mjesto je koje bi moralo dugo i uspješno trajati. Pogreške poput prepečenog mesa ili niza skupih barskih pića kojih zasad ima samo na karti (i koja im zapravo ne trebaju; što će vam MacCallan is sherry bačve na ranču), s njihovim se pristupom poslu lako mogu ispraviti. Zasitna večera za četvero koštala je 546 kuna.
WESTERN RANCH “COWBOY”
Grbec 9, Markuševec Turopoljski
HRANA 3/5 AMBIJENT +4/5 POSLUGA +3/5
sve kreditne kartice
