Ovaj je naslov, naravno, jednim dijelom notorna fraza koja se upotrebljava kad se u povodu obljetnice smrti nekog poznatog čovjeka nemaštovito želi naglasiti njegov značaj i utjecaj. Izbjegavamo koristiti takvu frazeologiju iz lošeg novinarstva, još gore esejistike i najdosadnijih in memoriama. Međutim, u Bourdainovom je slučaju ovaj naslov tisuću posto istinit. Anthony Bourdain, koji je umro 8. lipnja 2018. godine uistinu nikad nije bio aktualniji i duhovno življi. Evo zašto.
Anthony Bourdain bio je prvi globalno utjecajni promotor gastronomije koji je razumio da je hrana politika. Više njegovih serijala, uključujući i Layover koji se upravo reprizira na 24Kitchen, premrežen je neizravnim političkim asocijacijama. Pojedine epizode raznih Bourdainovih serija, osobito one snimljene u Aziji kao i jedna posvećena ruralnoj protrumpovskoj Americi, ustvari su briljantne političke reportaže.
Danas, usred epidemijske krize i masovnih prosvjeda u Americi , svakome je jasno da gastronomija nije samo o lokalnim sastojcima i kulinarskim tehnikama, nego se radi o sveobuhvatnom društvenom fenomenu koji je najdublje uronjen u društvo, koji ovisi o društvu i promptno reagira na promjene u društvu. Epidemijska kriza pokazala nam je izravnu, gotovo marksističku ovisnost restoranske industrije o ekonomiji i o političkim odlukama koje vlasti donose usred krize.
Cijela se svjetska, nadamo se i hrvatska restoranska industrija , politički osvijestila i sad razumije da restorani nisu nikakav izdvojeni zaklon od stvarnog života nego su, dapače, među najizloženijima krizi i posljedicama političkih odluka. Restoranska industrija jednako je politička kao i industrija nafte. Banalno rečeno, ako naše emitivne destinacije nastave onemogućavati svojim državljanima da dolaze u Hrvatsku, restorani neće imati za koga kuhati, vinari neće imati kome pridavati vino, a hrvatska će prehrambena industrija zabilježiti značajne minuse. Što je sve i posljedica određenih međunarodnih političkih odluka.
Kad je, pak, riječ o američkim prosvjedima, valja naglasiti da se oni duboko tiču i američke restoranske industrije jer crnci , Hispanoamerikanci i imigranti . spadaju među njene najeksploatiranije radnike. Radnici u restoranskoj industriji, kao i progresivni američki mediji, bezuvjetno podržavaju američke prosvjede čiji je sadržaj, primjerice, zahvatio i američki medijsku scenu: glavni urednik glasovitog magazina Bon Apetit ovih je dana morao dati ostavku zbog rasizma.
Da je živ, Anthony Bourdain bio bi u prvim redovima demonstracija u Washingtonu i New Yorku. Snimao bi filmove o demonstrantima, o nepravdama u restoranskoj industriji, o njenom očiglednom rasizmu (koliko crnih chefova ima dvije ili tri Michelinove zvjezdice) o eksploataciji i o potrebi za što hitnijim i drastičnijim promjenama. I tako bi nam svima pokazivao da su hrana i politika posve neodvojivi, i da se nitko u restoranskoj industriji ne može praviti da ga se politika ne tiče.
