Konoba Zijavica u zadnjih je par godina postala fiksno mjesto svake relevantne gastronomske ture Kvarnerom. Zijavica chefa Stivena Vunića priprema mala jela od ultrasvježih morskih sastojaka (chefov otac poznati je škampar) plus nešto svježe, doslovno žive ribe.
Vinska lista prilično je dobra kad je riječ o istarskim vinima, cijene niske, osoblje stručno i ljubazno a gosti sretni i zadovoljni. Kad smo oko podneva stigli u Zijavicu, smještenu na danas skoro prepunoj gradskoj plaži, očekivali smo marinade, riblje paštete, tartare i pečenu netom ulovljenu ribu, ali svakako nismo očekivali ceviche.
Ceviche je, podsjetimo, latinoamerički, peruanski recept za sirovu ribu, rakove ili školjke, koji se “kuhaju” u kiselom dressingu od limete. Ceviche je kod nas postao popularan prije par godina; El Torov je zaista vrlo dobar.
Međutim, Zijavičin ceviche uvjerljivo je najfiniji, najaromatičniji i najljepši u Hrvatskoj. Ovo skoro spektakularno prezentirano jelo sastoji se od manjih trilja, repova kozica i kolutova hobotnice mariniranih u limunu i limeti i položenih na izvanredan umak od cherry rajčica iz restoranskog vrta. Nedostaju samo lišće korijandera i čili; gospodin Vunić otpjevao nam je mantru svih hrvatskih chefova koji rade ceviche i riblje tartar, i, koji ujedinjenim snagama tvrde da Hrvati ne podnose čili na sirovoj ribi. Svi ti chefovi znaju da ceviche mora biti ozbiljno ljut, i svi izbjegavaju zaljutiti ceviche.
Mi smo se snašli sa solidnim uljem punim pepperoncina. No, neovisno od nedostatka ljutine i korijandera, Zijavičin je ceviche fenomenalno jelo koje je privuklo pozornost jedne njemačke gospođe zlatnih godina koja je sjedila blizu nas, koja je čim ga je vidjela naručila ceviche umjesto deserta.
Osim cevichea za 9/10, u Zijavici smo danas još ručali uzornu svježu, delikatnu pataraču i meku hobotnicu s rimskim njokom. Kao amuse bouche donijeli su nam srdele s komoračem, marinirane u limunu.
Uz sve to popili smo par čaša jednog presirovog domaćeg pjenušca (Zijavica bi stvarno trebala početi držati dobre šampanjce kao što to radi susjedni Ganeum) i buteljku veoma uspjele, šampionske malvazije Prima Luce obitelji Cossetto. Platili smo oko 750 kuna za dvoje, što nije mnogo za tako svježu i kompetentno pripremljenu hranu.
