Korčula u Teslinoj ulici stekla je veliko ime još u osamdesetim godinama, kao klasični riblji restoran, koji je u izloge stavljao goleme zubace i škrpine i žive škampe.
Početkom dvijetisućitih Korčula se svela na razinu solidne konobe s dobrim bakalarom , uvijek svježim kamenicama i ponešto svježe ribe.
U to je vrijeme u Korčuli često jeo i predsjednik Milanović.
U zadnjih pet godina Korčula je izgubila bilo kakav identitet . Hrana je bila loša do grozna, stalni su se gosti razbježali, s novi nisu dolazili.
Korčula je postala najgori restoran u Teslinoj ulicu. Onda je Korčulu , negdje u vrijeme prve epidemije, preuzeo Dražen Boban , vlasnik upravitelj Vinodola.
Korčula je u samo mjesec dana procvala i postala otprilike 300 posto bolja nego prije epidemije.
Boban je od Korčule napravio moderni riblji bistro s kratkim fiksnim menijem i, tjednom kartom i dvotjednim promocijama vina. , baš kao u Vinodolu.
Cijene su široko prihvatljive, dok je kuhanje čisti comfort food: od carpaccia od grdobine i riblje paštete, preko viške pogače i friganih malih mola, do pašticade i steaka od tune.
Mi smo probali veoma fino izrađenu riblju paštetu posluženu s inćunima, ljutikom i motarom( 48 kuna) i zarazno privlačni burger od hobotnice.
Radi se o velikoj pohanoj polpeti od hobotnice , posluženoj s dosta rikule i s hrskavim pečenim krumpirićima .
Ovo se jelo može unaprijediti. Potrebno mu je bolje pecivo , dok bi sam burger profitirao sa žlicom dvije paste od maslina, malo ukiseljene ljutike, i pokojim velikim kaparom i nešto svježeg ružmarina.
Ali, i u ovako rudimentarnom stanju, burger od hobotnice( 95 kuna), jako je ukusan. i spada među favorite Tesline ulice.
Pili smo Štamparov šarmantni Pušipel i svilenkasti Krauthakerov Crni pinot iz 2015.
I otišli jako zadovoljni. Korčula je trenutno zabavna nova gostionica, koja bi uz još malo fine tuninga u kuhinji ponovo, poslije trideset godina , mogla prerasti relevantnu gastronomsku atrakciju centra Zagreba.
