Danas smo u Kraševoj bombonieri na Trgu bana Jelačića kupili kutiju s dvije Kraševe tamne čokolade, s 66 i 77 posto kakaa za nekih 35 kuna. Obje čokolade neobično su dobre. Ovo je prvi put da je bilo koji veći hrvatski proizvođač čokolada napravio dobru tamnu čokoladu. Krašove nove čokolade lansirane uoči početka epidemije, skoro su perfektno končirane i temperirane, glatke i podatne poput Lindtova Excellencea, nimalo preslatke, s ugodnim voćno čokoladno duhanskim mirisima.
Arome 66 postotne čokolade plemenitije su i uravnoteženije od pomalo agresivne 77-postotne, dok je 77-postotna karakternija u okusu. Kraš je, čini se, poslije debakla s groznom ruby čokoladom napokon napravio novi, moderni i međunarodno konkurentan proizvod. Ali, posve je nejasno kome se ta čokolada obraća.
Prvo, Kraš svoje nove tamne čokolade tretira kao luksuzni proizvod pa ih prodaje u albumu od smeđeg kartona, s bogatom grafičkom i sadržajnom opremom, što je potpuno besmisleno i anakrono. Crne čokolade već su dvadesetak godina normalan, a ne ekskluzivni proizvod. Drugo, na lijevoj strani Kraševa albuma s crnim čokoladama, nalaze se recepti uglednog slastičara Roberta Hromalića.
Što postavlja važno potrošačko pitanje: je li riječ o čokoladi za kuhanje ili gastronomskoj čokoladi za jelo? Valrhona i druge velike čokoladne kompanije posebno pakiraju i promoviraju čokolade za kuhanje i čokolade za jelo. Te su dvije kategorije odvojene. Netko je u Krašu, međutim pomiješao te dvije kategorije i od njih napravio jednu, što je dosta amaterski. Nepotrebno pretenciozno pakiranje plus nejasno tržišno usmjerenje kompromitiraju najbolji Krašev proizvod od Bajadera i Griotta do danas. Šteta.
