Korona i Veliki potres učinili su nevidljivim zatvaranje niza zagrebačkih lokala koji zapravo ni bez lockdowna i 5,7 stupnjeva Richtera ne bi dočekali ljeto. Tipičan je primjer pekarnica Bread Pitt u Gundulićevoj ulici. Radi se o mjestu koje je otvoreno lani u najstrožem centru grada, s namjerom da kupcima prodaje zanatski kruh, zdrave sendviče i salate.
Bio je to, međutim, samo imidž promoviran kroz lifestyle medije: pripremajuči se za ovaj tekst naišli smo, primjerice, na naslov Došao je Bread Pitt i nikad nije bio ukusniji. U stvarnosti, Bread Pitt prodavao je najgoru konfekcijsku pekarsku robu, onu na razini lošijeg dijela velikih pekarskih lanaca, mlohave pizze i salate koje su već u izlogu izgledale sparušeno. Bread Pitt, mjesto u vlasništvu jedne zagrebačke poduzetnice koja ne živi od ugostiteljstva , propao je poslije svega par mjeseci rada, dakle prije epidemije i potresa. Još u veljači ove godine pregovaralo se o ulasku jednog sushi branda u taj prostor.
Epidemija je zatvorila sve zagrebačke lokale sredinom ožujka, a danas na Bread Pittu piše Iznajmljuje se. Pa sad svi koji su sudjelovali i tom projektu mogu pričati kako su ih uništili epidemija i potres. Što nije točno. Uništili su ih aljkavost, neznanje i podcjenjivanje hrane i kupaca. Bread Pitt je, naravno, genijalno ime. Međutim, ono nije originalno. U Amsterdamu već dugo postoji lanac sendvič barova koji se zove Bread Pitt.
