Avioni iz cijele Europe poletjeli su prema Dubrovniku. Slijeće ih barem dvadesetak dnevno. No, avioni za Dubrovnik su poluprazni, jer u vrijeme korone nitko ne želi putovati avionom. A Dubrovnik je skoro potpuno prazan. Jučer je službeno objavljeno da na dubrovačkom području trenutno boravi oko 5500 gostiju, što odgovara prosječnom siječnju ili veljači. Dubrovnik nije prazan samo zbog praznih zrakoplova. Dubrovnik je prazan zbog upravo groznog imidža koji su ugostitelji, hotelijeri i vlasti najljepšeg grada u Hrvatskoj stvorili unatrag osam godina, otkako je počela hrvatska turistička renesansa.
Turistički imidž Dubrovnika sastoji se od bezobraznih cijena, neprofesionalnih usluga i prezira preka turistima. Zato Dubrovnik nikada nije dobio lojalne goste. Bezobrazne cijene znače da su krčme unutar zidina znale naplaćivati Jack Daniel’s 140 kuna i da su restorateri radili s maržama puta deset (prije tri godine naletjeli smo na jednostavni carpaccio od tikvica za dvadesetak eura, u restoranu koji se nije mogao pohvaliti najljepšim pogledom na svijetu). Isto tako, parkiranje u Dubrovniku bilo je dosta skuplje nego u Veneciji.
Neprofesionalna usluga znači da 90 posto dubrovačkih kuhinja nikad nije naučilo kuhati, da koriste menzaške sastojke i da konobari jedva razlikuju glavna lokalna vina. Prezir prema turistima manifestirao se kroz stalno ogovaranje kruzera i gostiju s kruzera. Danas bi Dubrovčani bili presretni da mogu vidjeti kruzer.
Dubrovački turizam ima i ponešto jako dobrih elemenata, od hotela kao što su Villa Dubrovnik, One Suite ili Bellevue, preko klasičnih velikih restorana poput Nautike, 360 i Prota, do ponešto visokociviliziranih i inovativnih ugostiteljskih projekata. Međutim, svih je takvih primjera premalo da bi nadvladali one loše, koji su stvorili sadašnji nepoželjni imidž Dubrovnika.
Naravno, ako iduće godine ne bude epidemije, ova će se godina zaboraviti. Grad će opet biti prepun jer svatko na svijetu mora vidjeti Dubrovnik (većina to želi samo jednom), a nekom poluugostiteljskom polukriminalcu opet će past napamet da 0,3 Jack Daniel’sa naplaćuje dvadeset eura. Međutim, za one racionalnije dubrovačke ugostitelje, hotelijere i za gradske vlasti, ova bi sezona ipak mogla poslužiti kao pouka: u ozbiljnom se turizmu ne radi o brzoj maksimalizaciji profita nego o dugoročnoj održivosti.
