“Ma gledaj, svaka nova mjera će nas uništiti. Ako mogu birati hoću li umrijeti od gladi ili od korone, radije ću umrijeti od korone,” govorio je jedan zagrebački ugostitelj, voditelj pizzerie, svom kolegi koji je upravo jeo pizzu. Gospodin koji je jeo pizzu složio se s ocjenom voditelja pizzeria.
Ovaj razgovor dva mlađa ugostitelja – ni jedan nije stariji od trideset – čuli smo sasvim slučajno prošlog tjedna u lokalu u strogom centru Zagreba. Sadržaj tog razgovora zapravo oslikava dubinski razlog nove epidemije korone, koja se danas zaustavila na 108 zaraženih, uz dvoje umrlih.
Za novu je epidemiju, bezbroj smo put napisali, najodgovornija hrvatska Vlada. Hrvatska je jedna od zemalja koje su se najefikasnije suprotstavile prvom valu epidemije. Sredinom svibnja u Hrvatskoj više nije bilo korone. Dojučerašnji ministar turizma Gari Cappelli slavodobitno je najavljivao kako će se hrvatska turistička strategija za ovo ljeto bazirati na sloganu corona free.
Danas imamo mnogo više novozaraženih nego u prvom valu, i to zato što Vlada ne želi poduzeti represivne epidemiološke mjere. Da budemo sasvim jasni: nitko ne zagovara lockdown, nego govorimo isključivo o selektivnim epidemiološkim mjerama poput zabrane masovnih okupljanja, zabrane rada noćnih klubova i sličnim restrikcijama koje ne pogađaju srž turističke industrije. Vlada, međutim, ne želi poduzeti gotovo ništa od tih mjera, ili ih primjenjuje stidljivo i neodlučno, pa je turistička sezona duboko kompromitirana.
Hrvatska je kao corona free country ove godina mogla postati europski turistički šampion. Umjesto toga, članice EU stavljaju nas na žute i narančaste liste, veliki svjetski mediji iz dana u dan pišu o Hrvatskoj kao o novom žarištu zaraze, a svi turistički profesionalci znaju da je booking stao ili se dramatično usporio, premda HTV-ov Dnevnik o tome baš i ne izvještava. Hrvatska je propustila priliku da zaradi dosta novca u najtežoj sezoni od Domovinskog rat do danas. Taj propušteni novac ne bi završio samo u hotelskim kućama, kod privatnih iznajmljivača i kod ugostitelja na obali, nego i kod vinara, na računima prehrambene industrije, na računima digitalnih i marketinških tvrtki, prijevoznika, kao i kod svakog malog OPG-ovca koji ima bilo što dobro za prodati.
Za propuštanje ove goleme šanse kriva je, stoti put ponavljamo, Vlada Andreja Plenkovića, koja je zbog parlamentarnih izbora odlučila da se ne primjenjuju nikakve represivne epidemiološke mjere. To je njena povijesna odgovornost.
Vlada koja ne želi da Hrvatska bude corona free, logično je maknula ministra turizma koji se zalagao za corona free destinaciju, pa je na njegovo mjesto dovela birokratkinju koja nema nikakve veze s turizmom; valjda zato da ne smeta.
Cijeli je ovaj kontekst sasvim jasan, osim jednog, možda presudnog elementa. Zašto Vlada koja upravlja sirotim Stožerom odjednom ne želi da Hrvatska bude corona free? Zašto je dakle Vlada pola ionako loše turističke sezone odlučila baciti u kanalizaciju, umjesto da čuva imidž Hrvatske kao corona free destinacije?
Zašto je Vlada bila uvjerena da će HDZ pobijediti na izborima ako ukine represivne epidemiološke mjere, neovisno od širenja epidemije? Zato što je Vlada prilično precizno dijagnosticirala raspoloženje velikog broja građana.
Ugostitelji s početka ovog teksta, inače mladi i pametni ljudi, misle da moraju birati između simbolične smrti od gladi, dakle, gašenja svojih biznisa, i stvarne opasnosti od korone. Takvo je raspoloženje masovno rašireno u Hrvatskoj.
Svi misle da mogu živjeti s koronom. Klinci pred zagrebačkim HNK vješaju plakate s porukama Dosta korona terorizma i Živio Novak Đoković. Nogometni klub Osijek sasvim ozbiljno zahtjeva da zadnju prvenstvenu utakmicu igra pred navijačima, premda je Slavonija najgore žarište zaraze u ovom dijelu Europe. Hrvatski glazbenici žele izaći na ulice i zahtijevati da im se omogući pravo na rad, dakle održavanje koncerata, premda su brojke iz dana u dan sve gore, uz par iznimaka. O svadbama i klubovima da ne govorimo.
Prema danas iznesenim podacima, na svadbama i u klubovima u zadnja se dva tjedna zarazilo oko 350 ljudi. Ali, nikoga nije briga; desni i lijevi, stari mladi, rokeri i cajke, nogometaši i ugostitelji žele da sve ostane otvoreno. Vrlo dobro; ajmo probati živjeti s koronom. Kad bi to bilo moguće. Ali, što se može, to fizički nije moguće.
Sjedinjene Države pokušale su živjeti s koronom, pa su 29. svibnja otvorile restorane, trgovine, plaže i dućane. Jučer su imale 57 tisuća novozaraženih i više od tisuću umrlih. Tisuću umrlih u jednom danu. U zadnjih se tjedan dana u Americi restorani ponovo masovno zatvaraju. Dakle, isti oni ljudi koji su mjesecima čekali da mogu otvoriti restorane i barove, sad ih opet moraju zatvarati. Suživot s koronom s nigdje u svijetu ne pokazuje se mogućim.
Hrvatska, kao ni druge zemlje, ne bira između smrti od gladi i smrti od korone. Hrvatska mora odabrati održiv model ekonomskog i društvenog života. Širenje zaraze ovakvim tempom nije održiv model, nego neodgovorno kockanje. Sama činjenica da to neodgovorno kockanje ima potporu građana ne znači da je riječ o dobroj odluci.
Jer, ako se broj zaraženih nastavi multiplicirati, imat će dvije posljedice. Prvo, turistička će sezona potpuno propasti, s tragičnim posljedicama za turističku, restoransku, prehrambenu, vinsku, naftnu, marketinšku i transportnu industriju u zemlji. I drugo, vlasti će ponovo morati zatvoriti sve lokale, baš kao u Americi.
I tako će naša gospoda s početka teksta, koja misle da se može birati između smrti do gladi i smrti od korone, ponovo na par mjeseci ostati bez svojih biznisa ( a moda usput pokupe i koronu). Samo što oni to sada ne žele razumjeti. Vlada je, dakle, poslušala glas naroda i pobijedila na izborima. Fizičke posljedice brojimo svaki dan u 14 sati. Financijske bi posljedice mogle biti još mnogo gore od dosadašnjih.
