Stalaže s gotovim umacima koji se zagriju pa se onda prelijevaju preko tjestenine i riže najdosadniji su dio supermarketa. Svi su ti umaci jednako zamarajući, plastični i protugastronomski, bilo da je riječ o Barilli ili Uncle Ben’su ili nekom trećem globalnom ili lokalnom proizvođaču.
Cijela, prilično ogromna industrija tih umaka nastala je na nevoljkosti velikog broja ljudi da kuhaju doma, i na masovnom nepoznavanju prirodne hrane: ta je industrija relikt druge polovice 20. stoljeća, koji još uvijek uspješno živi u 21.s toljeću,iako je ono nutricionistički puno osvještenije. Industrija hrane zna, naravno, da se kupci mijenjaju i da sada žele zdrav, prirodno i svježe. Pa se Uncle Ben’s Slatko kiseli umak s ananasom na internetu reklamira kao proizvod bez aditiva i umjetnih boja (crvena se boja postiže ekstraktom paprike).
Što, međutim, ne znači da je ovaj Uncle Ben’s zdrav a još manje da je ukusan. Prvo,, on je pun šećera i kukuruznog škroba. Agresivno je sladak i ljepljiv. I treće, kao i kod većine takvih proizvoda, povrće ima iritantani plastični okus: paprike, mrkve i luk nimalo ne podsjećaju na pravo svježe povrće, nego na komadiće starog povrća odstajale u nekoj neugodnoj plastificiranoj masi. Uncle’s Ben Slatko kiseli umak s ananasom (teglica od 400 grama košta dvadesetak kuna) još je jedan razlog da odustanete od gotove i polugotove hrane i da sami kuhate. Pogotovo u ovo po namirnicama veličanstveno godišnje doba.
