Jedan od najvažnijih barova na svijetu, mitski American Bar londonskog hotela Savoy, ostao je bez glavnog barmena. Maxim Schulte na Instagramu je objavio da napušta prestižnu poziciju “iz osobnih razloga.”
“Nažalost moram danas objaviti tužne vijesti, moj put u American Baru je završio,”napisao je Schulte. Razlozi mog odlaska su osobni, nisam se mogao pronaći u viziji i ciljevima buduće strukture i planova za Savoy. Ne mogu komentirati detalje, ali hotel će uskoro objaviti kako će izgledati njegova budućnost. Nije lako napustiti posao iz snova, posebno dok nisam ispunio planove koje je naš tim imao za bar. Moji ciljevi nisu ostvareni i toliko ideja nikad neće ugledati svjetlo dana. Najtužniji sam što moram napustiti tim koji je radio s toliko entuzijazma, ali siguran sam da će svi briljirati gdje god ubuduće budu radili.. Ne znam što mi nosi budućnost, ali veselim joj se. Stvorili smo velika sjećanja i priče, i čuvat ćemo ih.”
Iz Schulteove objave jasno je da je otkaz bio iznenadan i da su mu prethodila neslaganja s upravom. Dosad se vrlo rijetko događalo da priče o internim problemima u Savoyu, prvom britanskom luksuznom hotelu i jednom od svega nekoliko zasta povijesnih svjetskih hotela, izlaze u javnost. No prije Schultea, svoj je odlazak najavio i Declan McGurk, direktor svih Savoyevih barova, objasnivši na LinkedInu da stvari “nisu završile kako je planirao.”
Prije dvije godine The American Bar proglašen je najboljim barom na svijetu u izboru World’s 50 Best Bars. U American Baru se zadnjih godina smijenio neobično velik broj glavnih barmena. Hotel je trenutno zatvoren i trebao bi se ponovno otvoriti ujesen.
Savoy, a posebno American Bar, desetljećima su bili važno mjesto londonskog kulturnog života. Ada Coleman u Savoyu je izmislila Hanky Panky. U American Baru su se upoznali i zaljubili Humphrey Bogart i Lauren Bacall, dolazili su svi od Hemingwaya i Marilyn Monroe do Woodyja Allena i Kate Moss. Hotel je pun fotografija i memorabilija koje pokazuju da je Savoy godinama živio od sofisticirane internacionalne publike koja je obuhvaćala sve od Hollywooda do propale ruske aristokracije i britanskog establishmenta. Hotel je bio jedan od epicentara londonskog društvenog života, još od prelaza 19. u 20. stoljeće kad su veliki Cezar Ritz, Auguste Escoffier i Louis Enchenard tamo postavili standarde luksuznog hotelijerstva koji su relevantni i danas.
U Savoyevom ponešto oronulom lobiju početkom 2000-tih ste mogli sresti Paulu Abdul kako čavrlja s nekim tek otkrivenim europskim filmašem dok čeka limuzinu za koncert, a oko njih jurcaju djeca bogatih ruskih turista na povratku iz shoppinga. Devedesetih je na ručak u Savoy redovito dolazila Kraljica Majka. Svaki bellboy poimence je znao goste. Concierge je bio uvezaniji od MI6-a. Savoyevo dvorište jedino je mjesto u Londonu gdje se vozi desnom stranom. Na Savoyev jazz brunch nedjeljom dolazilo je šaroliko društvo, a na čaj u pet baš svi, od ljudi s Londonskog tjedna mode do starih gospođa kojima je to bio cjeloživotni ritual. Prestiž, impresivan servis i poneki trendovski sadržaj poput popularnog grill restorana Gordona Ramsaya u prizemlju, održavali su Savoy u igri.
Sve do 2005, kad je već zahtijevao tolike investicije da ga je vlasnik, konzorcij irskih investitora, morao prodati. Tako je Savoy ušao u Fairmont grupu, u kojoj značajan udjel imaju kompanije Katarskog investicijskog fonda i saudijskog princa Alwaleeda bin Talala (onog koji je volio dolaziti u Hrvatsku a kasnije upao u nemilost krunskog princa Mohammada Bin Salman Al Sauda poznatijeg kao MBS ili nalogodavca svirepog ubojstva novinara Jamala Kashoggija).
Novi vlasnici nisu štedjeli. Savoy je tri godine temeljito preuređivan, na renoviranje je potrošeno 220 milijuna funti. Njegovo Art Deco blago je sačuvano, ali hotel je prešao u puno viši cjenovni rang i dobio je onaj prepoznatljivi sjajni premaz istočnog naftaškog blinga. Skupoća, gubitak dijela starog šarma i pet terorističkih napada koji su od 2005. do 2017. potresli London, potpuno su promijenili Savoyevu publiku. Prvo su nestali Amerikanci, pa umjetnici i državnici, pa Europljani općenito, pa Rusi kojima je postalo isplativije parkirati novac u luksuzne nekretnine u Londonu i više nisu trebali smještaj u Savoyu…
Savoy je 2017. dočekao s 83 milijuna gubitaka, 22 više nego godinu ranije. Onda je i vlasnik Fairmont upao u probleme zbog troškova kredita i nagomilanih kamata kompanija u svom sastavu. Povećanje cijena i obraćanje novoj ultrabogatoj publici nije uspjelo amortizirati gubitak stalnih gostiju. Vlasnici su navodili razne razloge za Savoyeve financijske probleme, od terorizma do Brexita. No, u trenutku kad je zbog pada funte nakon referenduma o Brexitu PriceWaterhouseCooper Londonu predviđao veliki turistički bum, Savoy je kopnio. Umjesto šest posto predviđenog rasta prihoda po slobodnoj sobi, imali su 0,68 posto.
Godinu dana kasnije refinancirali su dug i smanjili ga na 20-tak milijuna funti ali hotel financijski nije stao na noge otkad ga je saudijski princ kupio. I na kraju je došla pandemija. Kao što je poznato, britanski premijer Boris Johnson prekasno je uveo mjere i Velika Britanija žestoko je pogođena korona virusom, što se odrazilo i na londonske hotele. Turizma praktički nema. No pravi uzroci Savoyevih problema puno su dublji i stariji.
Prije dvije godine, kad je trebao ubaciti više od 80 milijuna u Savoy, Fairmont je morao platiti 88 milijuna funti samo za kamate na dug od 347 milijuna koji je nastao u kompliciranim međuodnosima tvrtki u njegovu sastavu (taj je dug kasnije narastao na više gotovo 500 milijuna). Čini se zastrašujuće čak i za Savoyeve vlasnike, jednog od najbogatijih ljudi svijetu i najjači svjetski državni investicijski fond. Samo naivnima.
Upravo struktura Fairmont grupe onemogućava da bilo tko ugrozi vlasništvo nad Savoyem kojim posredno i neposredno upravljaju najmanje tri firme. Još važnije, zahvaljujući strukturi Fairmonta vlasnici Savoya više od 15 godina nisu platili porez u Engleskoj. Po klasičnom modelu međunarodnih ulaganja s izbjegavanjem poreza, piše Financial Times, vlasnici su Savoyu posuđivali novac, prelijevali taj dug među povezanim tvrtkama, svakih par godina refinancirali i restrukturirali dug, i pritom kroz kamate na svoje offshore račune izvlačili neoporezivu dobit. Savoy je na kraju postao samo kockica u međunarodnim financijskim igrama, kupljen kao trofej i brend a ne zato što je novim vlasnicima bilo stalo da očuvaju njegov stvarni hotelski kapital.
No, korona virus ima zanimljivo svojstvo da otkriva rupe i slabosti u postojećim sistemima. Vlade su na krizu uzrokovanu pandemijom odgovorile velikom potrošnjom. Prema procjenama Fitch Ratingsa, 20 najjačih svjetskih ekonomija na plaće i izravnu financijsku pomoć biznisu i građanima potrošilo je 5 bilijuna dolara, ili sedam posto ukupnog nacionalnog dohotka. Prije ili kasnije morat će se zapitati tko će platiti goleme proračunske deficite, pa će tako dobiti i povijesnu priliku da prestanu prešućivati loš model međunarodnog korporativnog oporezivanja i počnu rješavati problem. Multinacionalke su tu laka meta, ulog u brze i jeftine političke poene. Pa bi netko eventualno mogao zaviriti i u Fairmontovo upravljanje Savoyem.
Pritom ne treba zaboraviti da su korporativni porezi značajan izvor prihoda, nose 8 do 10 posto u razvijenim zemljama u zadnjih pedesetak godina. Ali isto tako ne treba zaboraviti ni da su se u zadnjih pedesetak godina porezne stope prepolovile, porezne olakšice uvišestručile a izbjegavanje poreza kroz izvlačenje novca u porezne oaze podivljalo.
Ne zna se zašto Maxim Schulte odlazi iz Savoya i kakav je to novi koncept s kojim se ne slaže. No, uzimajući u obzir pozadinu priče, nije ni bitno. Koliko god bio velik u hotelskom biznisu, Savoy je danas nažalost samo jedna od stotina ulagačkih meta čija sudbina će ovisiti o tome kako će se na njima prelomiti puno veće financijske i političke igre.
