Chef konzultant Vid Nikolić opet je uspio. Naime, poslije Chilli Fusiona u Poreču, Kinoteke u Splitu, te pomoći pri otvaranju lošinjskog Matsunokija, a prije Franko’s Streeta u Zagrebu, gospodin Nikolić lani je postavio Maguro u centru Zadra, u Borellijevoj ulici, točno preko puta zgrade gradskog suda.
Godinu dana kasnije hrana u Maguru gotovo da je izvrsna: Maguro je usvojio Nikolićeve recepte, dodao nešto novih jela, i sada žestoko rastura. Magurov meni sadrži niz tipičnih Nikolićevih favorita, poput dan dan noodlesa, pokea, ramena, zelenog curryja, spring rollsa s patkom, tatakija od tune, ili jedne od nekoliko njegovih verzija tajlandskih juha. Tome treba dodati korektnu selekciju sushija i sashimija, te nekoliko manje tipičnih jela, poput humusa od edamamea.
Večeru u prepunom Maguru počeli smo lijepo aromatičnim tom kha gaiem, koji se kuha s lišćem kaffir limea i s galangalom umjesto đumbira. Humus od edamamea imao je dobro pogođenu kremasto zrnatu teksturu, atraktivnu zelenu boju i naglašeniji okus, nego kad jedete same bobice edamamea.
Poke je bio izvrstan, bogat, žestoko začinjen, s kremaastim avokadom, hrskavim algama i puno tune. Među sushijem, najbolji je dojam ostavio nigiri s jeguljom, no ni rolice nisu razočarale.
Maguro je restoran kakav turisti prirodno vole, jer cijeli svijet želi jesti sushi I azijski fusion, ali kakav je itekako potreban domaćoj publici, budući da se drastično razlikuje od svih drugih zadarskih restorana. Utoliko je Magurov koncept sto posto pogođen, a izvedba je zaista vrlo, vrlo korektna.
U krajnjoj liniji, logično je da Zadar, kao organizator prilično uspješnog, nacionalno cijenjenog Tuna, sushi and wine festivala,, ima atraktivan sushi i fusion restoran.
Opći dojam o Maguru podiže i vinska lista s nekoliko reprezentativnih šampanjaca, ali i s dobrim izborom najboljih hrvatskih vina izvan Dalmacije, poput Fakinove Malvazije, koja se toči na čaše. Jedini ozbiljni Magurov problem jest nedostatak ljutine . Naime, i Maguro, kao i niz drugih hrvatskih Azijom inspiriranih restorana drži samo srirachu.
Sriracha, međutim, nije ljuta; ima samo 1000 do 2500 scovillea. Ponuditi gostu srirachu kao ljuti umak znak je čistog neznanja. A velik dio jela s Magurova menija traži ozbiljnu ljutinu: Stoga molimo Maguro da nabavi ili Tabasco Habanero ili Volim ljuto Vrabanero ili nešto zaista opako ljutog svježeg čilija. Najbolje bi bilo da uvaže sva tri prijedloga.