U vrijeme lockdowna objavljeno je niz prognoza o padu GDP-a u Hrvatskoj. I domaće i strane procjene bazirale su se na tezi da Hrvatska spada među europske zemlje čija će gospodarstva biti najteže pogođena epidemijom, jer su izrazito turistički orijentirana a turizma, eto, nema. Procjena hrvatske Vlade o godišnjem padu GDP-a od 9,6 posto temeljila se na projekciji o trideset posto turističkog prometa u usporedbi s prošlom godinom. Procjene Europske komisije prvo su bile nešto povoljnije, a zatim nepovoljnije . One su se također bazirale na projekcijama hrvatskih turističkih rezultata, jer turizam čini 18 do 20 posto našeg GDP a. Što se u stvarnosti dogodilo?
Najveći pad ekonomskih aktivnosti u drugom tromjesečju ove godine nisu zabilježile samo zemlje ovisne o turizmu premda turizma uopće nije bilo jer se nije smjelo putovati, nego zemlje s najrazvijenijim ekonomijama na svijetu. Njemačko je GDP za vrijeme lockdowna pao za 10,1 posto, što je najveći pad unatrag pola stoljeća. Američki GDP pao je za nevjerojatnih 34 posto. To su, dakle, tvrde činjenice. Čim je lockdown ukinut, hrvatski se turizam počeo oporavljati. Usprkos svim mogućim restrikcijama u putovanjima, usprkos izostanku cijelih sektora turističke industrije poput cruisera i agencijskih grupnih putovanja, i usprkos gubitku niza emitivnih tržišta (Kina, Japan, Amerika, Koreja, Nizozemska, Rusija, Švedska) unatoč svemu tome, hrvatski turizam sada radi s rezultatima boljim od 50 posto u usporedbi s lanjskom sezonom.
S obzirom na trendove, kao i na opet povoljniju epidemiološki situaciju, brojke za kolovoz i rujan trebale bi biti još bolje, što znači da bi 2020. mogla završiti rezultatom boljim od trideset posto lanjske sezone. Uzimajući u obzir sve druge industrije vezane uz turizam, to opet znači da bi godišnji pad hrvatskog GDP a mogao biti manji od deset, ili čak manji od devet posto. Sada je prilično izgledno da će nas turizam opet spasiti, premda su do prije mjesec dana svi tvrdili da će nas ovisnost o turizmu upropastiti.
Kako to da nas je turizam opet uspio spasiti? Prvi odgovor je banalan: ljudi moraju putovati baš kao što moraju jesti. Utoliko turizam ne može propasti. Drugi odgovor jednako je jednostavan: poslije lockdowna ljudi svugdje u svijetu osjećaju snažnu potrebu da se ižive, baš kao poslije rata. Turizam predstavlja bijeg od lockdowna i represije. Treće, Hrvatska je idealna autodestinacija. Zbog toga, kao i zbog bolje epidemiološke situacije od, recimo, jedne Španjolske gdje je jučer bilo više tisuća novih slučajeva, Hrvatska je prirodni ovogodišnji mediteranski turistički šampion.
No, u pozadini svih ovih očiglednih činjenica, stoji i jedan bitan strukturalni element. Turizam je vitalna industrija koja se brzo oporavlja i obnavlja. Sve što je potrebno za osnovno preživljavanje turizma u zemljama poput naše, jesu sobe, autoceste, sunce i more. Ostalo je nadgradnja, koja je presudna u normalnim okolnostima i donosi profit, ali bez koje se može preživjeti u izvanrednim okolnostima. Kako Zagreb nema more, najveći je ovogodišnji hrvatski turistički gubitnik.
Turizam je lakše obnoviti i pokrenuti nego niz velikih, tehnološki kompleksnih industrija koje su uslijed epidemije izgubile svoja tržišta, pa zato Njemačka ima vrlo loše a Sjedinjene Države katastrofalne rezultate.
Za Hrvatsku je sjajno sve što se zadnjih mjeseci događa vodnjanskom Infobipu i Mati Rimcu. Naravno da Hrvatskoj treba što više modernih hi-tech projekata. Odlično je također što se prehrambena industrija polazala razmjerno otpornom na krizu. No, nacionalni core business bio je i ostat će turizam, što kraj srpnja i početak kolovoza uvjerljivo pokazuju.
