Stalni čitatelj Kulta Plave Kamenice jutros nam je poslao prilično detaljan opis svog pokušaja boravka u jednom velikom dubrovačkom hotelu s pet zvjezdica, u stranom vlasništvu, udaljenom dvadesetak minuta hoda od centra grada, koji ima gotovo besprijekornu prezentaciju na internetu: gotovo sve recenzije korisnika su izvrsne. Loše recenzije, pak, potvrđuju loše iskustvo našeg čitatelja.
Odlučili smo ne objaviti ime hotela, jer ne znamo jesu li sve sobe loše kao one koje su recepcioneri i menadžeri ponudili našem čitatelju. Međutim, sasvim je jasno da je riječ o gotovo tipičnom primjeru loših standarda jednog zastarjelog dijela naše hotelske industrije, koji nije shvatio da zvjezdice na vratima predstavljaju stvarnu obavezu prema gostu. Mi smo, uostalom, lani doživjeli još gore stvari u hvarskoj Rivi.
Hoteli tako niskih standarda nemaju nikakvu budućnost u modernom turizmu, u kojem su gosti vrlo selektivni i paze na što troše. Evo što se ovih dana dogodilo našem čitatelju u dubrovačkom hotelu s pet zvjezdica. Kao imnogi Hrvati ovoga ljeta, čovjek je odlučio iskoristiti snižene cijene kao priliku da prvi put posjeti Dubrovnik. Sa suprugom je odlučio odsjesti u hotelu s pet zvjezdica, da ih poštedi neugodnih iskustava koja su dosad imali s privatnim smještajem. Trebao je to biti poseban godišnji. Ovo je njegovo iskustvo:
“Nakon ugodnog boravka u hotelu Blue Kotor Bay i prvog iskustva s hotelom s 5 zvjezdica, zadovoljni smo se zaputili u Dubrovnik. Odabrali smo hotel o kojem se zadnja dva mjeseca pisalo svugdje, kao o hotelu koji pruža najbolje iskustvo hotela sa 5 zvjezdica u Hrvatskoj i u koji je uloženo 150 milijuna kuna.
Kad smo rezervirali u srpnju, cijene na Booking.comu bile su od 500 eura na više i to, kako Booking.com navodi, s popustom. Javio sam im se mailom i ponudili su mi Superior sobu s pogledom na more za 210 eura po noći. Učinilo nam se izrazito povoljno za hotel koji apsolutno svi hvale i bukirali smo tri noći.
Odlučili smo izdvojiti taj novac baš zbog dosadašnjih loših iskustava po apartmanima. Htjeli smo napokon uživati kako treba. Prvi put smo putovali u Dubrovnik i nismo htjeli da nam doživljaj pokvari loš smjestaj kako to često bude.
Već pri dolasku počeli su problemi. Ispred hotela je bio kaos. Auti su ostavljeni na sve strane, stojimo ispred ulaza a nitko ne dolazi ni po stvari ni po auto. Morali smo sami otići na recepciju i zamoliti nekoga da nam pomogne. Nakon što smo čekali jedno vrijeme, auto su nam preparkirali preko puta hotela, među građevinski materijal. Sve je bilo puno prašine i smeća. Bellboy nam je objasnio kako neki gosti parkiraju auto ispred hotela gdje žele, ne ostave ključeve i odu pa im je zato kaos.
Check-in je u 15 sati, mi smo stigli nakon 17 sati i svejedno smo više od 20 minuta morali čekati da nas odvedu u sobu.
Kada uđete u hotel, na prvu izgleda impresivno. Sve je novo i lijepo uređeno, međutim odmah se može primjetiti da je izrazito prljavo. Stol ispred recepcije za kojim smo sjedili i pili kiseli pjenušac bio je izrazito prljav, prozori su puni prašine i po hotelu se osjeća čudan miris. Očito zbog građevinskih radova koji su još u tijeku po hotelu.
Djevojka s recepcije nas je odvela u sobu na 2. katu. Tepih do sobe je doslovno crn od prljavštine i pun masnih mrlja, a miris dizala i hodnika je užasan. Ušli smo u sobu i zaprepastili se. Namještaj izgleda izrazito staro, fotelja i stolica su pune mrlja, stolica je čak i strgana. Kupaonica s valjda najmanjom kadom na svijetu jednako je prljava. Stijena od balkona ima smeđe mrlje. Ma živi užas. Podsjetilo nas je na ekskurzije iz osnovne skole u Novi Vinodolski ili Crikvenicu kad smo odsjedali u onim groznim hotelima, ali nekako bi izdržali kao djeca jer smo mislili da to tako treba biti. Bili smo u šoku, htjeli smo samo pobjeći otamo što prije.
Nikad se nismo našli ovakvoj situaciji i nismo znali koje su nam mogućnosti i prava. Otišli smo na recepciju, gdje nas je ista djevojka koja nas je odvela u sobu saslušala i vrlo nam jasno dala do znanja da nismo prvi. Bilo je vidljivo da se redovito susreće s nezadovoljnim gostima. Pozvala je menadžere koji su nas odveli na razgovor prekrasnu novouređenu prostoriju, koja je valjda kao deset onih jadnih soba koje iznajmljuju. Menadžerica se nije nimalo iznenadila. Ponovno je bilo očigledno da smo ne znam koji po redu gosti koji se žale. Ponudila nam je bolju sobu na 8 katu s boljim pogledom, i večeru.
Inzistirali smo da se odjavimo jer takvu razinu stresa ne sjećamo se kad smo proživjeli. Međutim, na inzistiranje menadžerice ipak smo odlučili, kako su tražili, sačekati pola sata da nova soba bude spremna. Nakon čekanja koje je trajalo kao vječnost i našeg mahnitog guglanja u potrazi za novim smještajem, po nas je došao je mladić koji nas je odveo do nove sobe.
Ulazimo u isti smrdljivi lift, dolazimo u isti prljavi hodnik, otvara vrata sobe – kad ono identična soba, i to još prljavija. Kada u kupanoci, osim što je sama po sebi loša, imala je neke ružne mrlje koje sam pokazivao i recepcioneru. Njemu je bilo izrazito nelagodno, ispričavao se i isto nam dao do znanja da je to ovdje praksa. Vrhunac neugode: dolazi čovjek s kolicima na kojima je šampanjac, menadžeri šalju kao znak isprike, a kolica jezivo prljava, oko šampanjca sve puno razmrvljenog čipsa. Osjećali smo se kao da smo u nekom lošem filmu, kao da se netko zafrkava s vama. Mladić s recepcije se nastavio ispričavati i napomenuo je da nismo prvi, a očito ni zadnji.
S balkona je bilo vidljivo kako na prvom katu koji još nije otvoren, bojaju zidove i sav su namještaj izbacili na balkone koji su puni prljavštine i opušaka. Primjetili smo da je to isti namještaj kao i u našoj sobi na drugom katu i postalo nam je jasno zašto je toliko prljavo. Kada sam im to rekao, samo su se nasmijali i odgovorili da se tu ništa ne može.
Dva sata smo izgubili u natezanju s njima dok nismo doslovno pobjegli od tamo. Još dva dana smo se oporavljali od tog iskustva. Žao mi je svih ljudi koji skupo plate taj smještaj, a na kraju je sve prevara. Kao što nam je na odlasku rekao jedan od zaposlenika, bilo bi bolje da su te novce uložili u sobe a ne u predvorje hotela, sa čime se u potpunosti slažem.
Kasnije smo saznali da njihov “ekskluzivni” bazen, sunčaliste i bar je otvoren za javnost. Tako da kao gost ne možete imati ni svoj mir. S balkona smo vidjeli da je to živi kokošinjac, kao javna gradska plaža. A kad sam na dolasku pitao kako to da je toliko puno ljudi oko bazena, rekli su da im je hotel pun i to domaćih gostiju.
Tek sada primjećujem da na internetu osim lažnih komentara koje vjerojatno ostavlja PR hotela, ima i iskustava identičnih našemu. U redu, uspjeli smo otići iz hotela i u kratkom roku se namučili da pronađenom novi smjestaj, no tko ti može vratiti izgubljeni dan godišnjeg, velike količine stresa usred odmora. I supruga i ja imamo povremene vrtoglavice od tog događaja. Uistinu izrazito neugodno iskustvo. Savjetovao bih vlasniku i menadžerima da oni plate noć u svom hotelu, i neka oni spavaju u tim sobama i tuširaju se u prljavoj kadi.
Idući dan smo doznali da su i naši prijatelji imali sličnu priču s jednim dubrovačkim hotelom.”
