Svjetska restoranska scena vraća se u život. Barem njen elitni sloj. Prema podacima objavljenima na web stranicama Michelinova vodiča, nakon pandemije se uspješno ponovno otvorilo 83 posto restorana sa zvjezdicama. Prebrojali su 2627 restorana koji su se ponovno otvorili do 18. kolovoza. Kao ti restorani rade, drugo je pitanje. Neki rade kao i prije pandemije, neki zarađuju više iako imaju manje gostiju, nekima je žao što su uopće otvorili.
Michelin je barometar restoranske industrije pokrenuo pretkraj lockdowna kako bi pratio trendova u pandemiji korona virusa. U 33 tjednu pokazuje globalnu želju za oporavkom u fine diningu. U Europi je se otvorilo više od 80 posto restorana, u Aziji 90 posto, u Americi samo 14 posto. Čak je i u Brazilu stanje bolje, otvorilo se 44 posto Michelinovih restorana. Michelinov barometar trebao bi poslati poruku da je vodič dobro izabrao, i da su kvaliteta i znanje vrhunskih restoranskih timova kapital koji omogućuje opstanak. Što je nesporno točno.
No, sudbina fine dining restorana u pandemiji najviše ovisi o politici; o pomoći koju države jesu ili nisu dale sektoru, o tome jesu li njihove zajednice i lokalne vlasti shvatile da restoran nisu “neesencijalni” jer se njihova ekonomska i društvena uloga zadnjih 20 godina dramatično proširila, o uspješnosti upravljanja pandemijom, o sigurnosnoj politici i u nekim zemljama, o politici na granicama.
Pritom ne smijemo zaboraviti da ono što zovemo restoranskom industrijom u najvećem dijelu čine manji, neovisni i obiteljski restorani koji nemaju financijske zalihe, investitore, ni osobitu sklonost banaka, i koji su u ovoj krizi doslovno masakrirani svugdje gdje im država nije ozbiljno pomogla, kao primjerice u Americi (iako ni neke europske zemlje nažalost ne zaostaju). Bez posla i prihoda ostali su milijuni ljudi koje su zapošljavali restorani, i to će nepovratno promijeniti restoransku industriju, uključujući njen najbolji dio.
