Krenimo od Petrinjske: u prostoru gdje se nalazio RougeMarin City već neko vrijeme nema ničega (najavljeno je otvorenje RougeMarinove trgovine). Dvadeset ili trideset metara južnije na uglu Petrinjske i Amruševe, uskoro neće biti Timea. Pedesetak metara zapadnije preko puta Zrinjevca, stoji prazan veliki lokal koji se prije mnogo godina kolokvijalno zvao Kod lažnog svjedoka (ondje trenutno traju radovi). Skrenimo Praškom prema Trgu bana Jelačića: na platou na sjevernoj strani trga, prije potresa bile su dvije velike terase. Sad je ostala samo jedna, ona od Male kavane. Istočno od Trga, golemi prostor u kojem se prije četrdeset godina nalazio restoran Stara Vlaška a prije par godina ambiciozni cocktail bar Aperitivo, prazan je dulje od godinu dana.
Tkalčićeva je i dalje puna ne baš punih kafića i restorana, ali nekoliko prostora ovog je ljeta zatvoreno. Na Kaptolu je unatrag dvije ili tri godine također zatvoreno više lokala, uključujući podrum u kojem je prije preseljenja u Tkalčićevu radila Royal India, a zatim jedna napuljska pizzeria.
Lokal preko puta osnovne škole Miroslav Krleža, u kojem se prije dvije godine otvorio nepalski curry restoran, u međuvremenu se pretvorio u fotokopirnicu. Spustimo li se ponovo u strogi centar, ne možemo ne primijetiti da u My Wayu na katu centra Cvjetno i dalje nema nikoga, kao ni u lokalu na početku Preradovićeve gdje se nalazio Glow, prije njega jedan burger bar a još prije sushi bar.
U strogom centru Zagreba vjerojatno nikad nije bilo toliko ispražnjenih ugostiteljskih prostora. A to nije sve. Vlasnici još najmanje desetak kafića, restorana i slastičarnica u središtu Zagreba mjesecima pokušavaju napustiti svoje lokale, što uključuje i jedan od kvadraturom najvećih prostora u centru kojeg, međutim, nitko ne želi preuzeti.
Naravno, ovakvo je stanje lako objasniti koronom, izostankom turizma i Velikim potresom koji je najteže pogodio središte Zagreba. To su činjenice koje su bitno pridonijele eskalaciji i vidljivosti problema. No, dubinski gledajući, prazni ugostiteljski prostori u centru govore zapravo o financijskoj neotpornosti ugostiteljske industrije na krizu. A to je strukturalni problem za koji je bitnim dijelom zaslužna i država.
