Najizazovnija godina u novijoj povijesti hrvatske restoranske industrije nije donijela poseban pad u kvaliteti. Dapače, neki su chefovi i restorani značajno podigli ljestvicu, dok su fine dining restorani koji su se morali prilagođavati zaista nenormalnim uvjetima poslovanja, uglavnom zadržali visoke profesionalne standarde. Zahvaljujući chefovima koji su odlučili inovirati, ali i restoranima koji su profitirali na netipičnoj turističkoj konjukturi, ova se lista donekle razlikuje od lanjske.
S čak sedam fine dining restorana, Zagreb je definitivno glavni grad hrvatske gastronomije. Kuhanje Tvrtka Šakote u Navu zaista je svjetski relevantno. Na razini ispod fine dininga u Zagrebu radi barem desetak do petnaest izvrsnih restorana, od Tekke do Agave i Tača. Nažalost, inflacija lošeg azijskog fusiona sve opasnije kompromitira zagrebačku restoransku scenu. Važno je, također, istaknuti kako su se ove godine u Zagrebu zatvorili deseci restorana, što govori o fizičkoj ugroženosti restoranskog biznisa.
Rovinj je na drugom mjestu zbog Cap Aurea Jeffreya Velle. Cap Aureo uvjerljivo je najbolji istarski i jedan od najboljih hrvatskih restorana. Cap Aureo je visoka kuhinja u svojoj esencijalnoj formi. Tu je još i Monte sa zasluženom Michelinovom zvjezdicom, pa veoma dobar riblji restoran Viking, pa neodoljivi bistro Rio. Rovinjski je glavni problem golemi višak groznih turističkih restorana u strogom centru grada, koje treba izbjegavati pod svaku cijenu
Fabricio Vežnaver u Pergoli i Marina Gaši u Marini čine zapadnu Istru jednim od najuzbudljivijih hrvatskih gastronomskih područja. Nezaobilazan je i tartufarski fine dining restoran San Rocco, kao i tradicijski riblji restoran Čok. Svemu ovome treba dodati niz popularnih konoba i vrhunski mesni restoran Morgan.
Kornatski su restorani ove godine fenomenalno poslovali zbog rekordnog broja jahti. Kornatski restorani ne bave se visokim kuhanjem, ali isporučuju vrhunske svježe sastojke, udružene s nekim od najboljih vinskih karti u Hrvatskoj. Murterska konoba Boba također je jedan od ovogodišnjih ljetnih šampiona, dok je Pelegrini zadržao svoju besprijekornu reputaciju. Šteta je što u Šibeniku, osim Pelegrinija, nema ni jednog ozbiljnog restorana. Ali zato ne možemo preskočiti sjajnu konobu Vinko u obližnjim Konjevratima.
Gastronomija Opatijske rivijere bazira se, s jedne strane, na etabliranim restoranima visokog stila poput Plavog podruma i Navisa, dok s druge strane stoji nekoliko jako dobrih, naizgled jednostavnih ribljih restorana kao što su Zijavica i Johnson . Ove se godine društvu opatijskih fine dining restorana priključio Nobilion u hotelu Ikador, dok je lovranski Ganeum apsolutna senzacija u žanru gastronomskih bistroa. Jesen će pokazati što će biti s Dragom di Lovrana poslije odlaska Michelinova chefa Denija Srdoča.
Dubrovnik i Korčula imaju dvije Michelinove zvjezdice (360 i LD) još jedan restoran najvišeg ranga (Nautika) i nekoliko dobrih ribljih restorana, konoba i bistroa. No, veći dio dubrovačke restoranske scene nedopustivo je prosječan s obzirom na kontekst.
Hvar i Brač ovdje su zbog dva razloga. Prvi je Laganini, koji već godinama spada među najbolje hrvatske restorane, a drugi je Lemongarden gdje se Ante Udovičić bavi jako profesionalnim fine diningom.
Pag je na ovoj listi isključivo zbog Boškinca, koji je uistinu dosegao visoku gastronomsku razinu. Sve drugo na Pagu, osim doslovno par izuzeaka, u boljem je slučaju simpatično, a u lošijem neprofesionalno.
