Hrvatski kuharski savez u utorak je na svojoj Facebook stranici objavio da je povukao hrvatsku reprezentaciju s europskog dijela natjecanja Bocuse d’Or koje se idući tjedan održava u glavnom gradu Estonije Tallinu.
Bocuse d’Or je najprestižnije svjetsko kuharsko natjecanje, na kojemu kuhari predstavljaju svoje zemlje. Svaki kandidat koji se kvalificira, na natjecanju nastupa s pomoćnikom i trenerom., i nešto više od pet sati priprema nekoliko recepata. Nakon regionalnih kvalifikacija, veliko finale tradicionalno se održava u Lyonu. I najjači timovi na svijetu za Bocuse d’Or se pripremaju mjesecima.
Zadnjih godina Bocuse d’Or ponovno privlači golemu pažnju javnosti, ne samo zato što u finalima nastupaju neke od najvećih kuharskih zvijezda poput chefa danskog Geranimuma Rasmusa Kofoeda (Kofoed je inače strastveni natjecatelj i kuhar s najviše pobjeda na Bocuse d’Or). Razlog zbog kojega je Bocuse d’Or ponovno sve popularniji jest promocija nacionalnih gastronomija. Ne treba puno objašnjavati koliko je, posebno u zadnjih nekoliko godina, gastonomija postala važna u turističkoj i ekonomskoj promociji zemalja. Toliko, da se Bocuse d’Or u Tallinu održava unatoč svim pandemijskim preprekama i komplikacijama, i da na njega dolazi 17 europskih reprezentacija, uključujući sile poput Italije, Španjolske, Francuske i Skandinavaca. Hrvatska se, međutim, povukla odlukom Hrvatskog kuharskog saveza koji o tome praktički nikoga nije obavijestio.
Security Check Required
null
Vijest se proširila preko privatnih objava na Facebooku nakon što je netko na web stranicama primijetio da je Hrvatska nestala s liste natjecatelja. Hrvatski kuharski savez tek je 24 sata kasnije, posve neformalnom objavom na Facebooku, potvrdio da je povukao hrvatsku reprezentaciju s Bocuse d’Ora, s nemuštim objašnjenjem lošoj općoj situaciji u restoranskoj industriji.
Zašto hrvatska reprezentacija ne može na Bocuse d’Or a mogu reprezentacije čije su zemlje pretrpjele puno veću štetu u pandemiji, pitanje je na koje HKS nije dao odgovor.
Dan ranije, međutim, na Facebooku smo mogli pročitati detalje koji ukazuju da iza odluke HKS-a ne stoje samo objektivne okolnosti. Pa se tako moglo pročitati da hrvatski kandidat, Pelegrinijev chef de cuisine Jurica Obrol, u pripremama nije imao osobitu podršku Saveza. Kako se neslužbeno doznaje, hrvatskom kandidatu za Bocuse d’Or, rečeno je da recepte razvija i uvježbava sam u Pelegrinijevoj kuhinji. Svatko tko je ijednom bio u Pelegriniju zna da ta kuhinja jedva da ima kapaciteta za potrebe samog restorana. Obrol i drugi član njegova tima Matija Roso morali su sami nabavljati i plaćati namirnice za pripreme, iako HKS za Bocuse D’Or ima moćne sponzore. Hrvatski tim morao je sam financirati i promotivne materijale i video s kojim se predstavlja na natjecanju. Na koncu, Jurica Obrol ostao je i bez pomoćnika za natjecanje, a zbog smanjenja broja kuhara u Pelegriniju morao je preuzeti i veće obveze u restoranu. Zašto hrvatskom kandidatu Savez nije financirao pripreme i zašto nije pronađen novi član tima, nije poznato. Sam Jurica Obrol na Facebooku je napisao da je mogao svladati probleme u pripremama i nastupiti u Tallinu.
U utorak smo kontaktirali Hrvatski kuharski savez i zatražili razgovor s njegovim predsjednikom Damirom Crlenim. Rečeno nam je da će Savez objaviti priopćenje na Facebooku, a kad dobije odobrenje organizatora natjecanja i službeno priopćenje. “Hrvatska restoranska, hotelska i event industrija još uvijek proživljavaju teška vremena izazvana pandemijom, što je samo jedan od brojnih razloga zašto ne možemo biti prisutni na natjecanju,” naveo je HKS na Facebooku..
U utorak nismo uspjeli stupiti u kontakt s predsjednikom HKS-a, kontaktirali smo i Juricu Obrola i neke od sponzora za Bocuse d’Or, njihova viđenja ove priče objavit ćemo kad ih dobijemo, kao i odgovore na pitanja koja smo pismeno uputili HKS-u.
Hrvatska restoranska scena prvi put u povijesti ima kritičnu masu elemenata za ozbiljniiji profesionalni napredak. U restoranima je cijela generacija ambicioznih mladih chefova koji su stažirali ili radili u najboljim svjetskim restoranima i imaju dugoročnu podršku investitora i vlasnika svojih restorana. Neki hrvatski chefovi napravili su konceptualne i kvalitativne iskorake koji ih čine zaista europski relevantnima. Već nekoliko godina u Hrvatskoj je prisutan Michelin, fondacija Budi Foodi školovala je prve sitpendiste na najboljim svjestkim kulinarskim školama, kongresi poput Chef’s Stagea, Istria Gourmeta i Weekend Food Festivala u Hrvatsku dovode neke od najvećih kuhara na svijetu. Taj napredni, ambiciozni i sve profesionalniji dio hrvatske restoranske scene nema nikakve veze s lošim domaćim kuharskim školama, zastarjelim restoranskim konceptima, mediokritetskom odnosu prema kuhanju i opskurnim kulinarskim natjecanjima, za koje Kuharski savez tradicionalno pokazuje veći interes nego za najprestižnije svjetsko kuharsko natjecanje. Promjene koje je donijela pandemija moramo uvažiti, ali ovdje je očigledno ipak riječ o sukobu dva svijeta, dva različita vrijednosna sustava i dva oprečna mentaliteta koji ne mogu istodobno postojati na sceni koja se želi razvijati.
