Michelinov chef Deni Srdoč na društvenim mrežama povremeno spominje pizzeriju Rumore u starom povijesnom dijelu lijepog Labina, smještenu odmah iznad Titova trga. Pa smo odlučili provjeriti. Pizza u Rumoreu zaista je blizu senzacionalnoj. Pizza u Rumoreu jednako je vrhunska kao pizza u O’Hari prije nekoliko godina, ili kao pizza u Franku danas.
Riječ je, dakle, o jednoj od najboljih napoletana koje su se ikad pekle u Hrvatskoj. Pizza u Rumoreu ima perfektne leopardovske uzorke na rubovima, s ponešto umjereno velikih mekih mjehura. Tijesto u sredini milimetarski je tanko i nije previše palačinkasto, i divno miriše po netom pečenom kruhu.
Tekstura tijesta optimalno je lagana: premda je pizza prevelika, nismo se osjećali prejedeno. Pizza s kobasicom i izdancima brokule bila je istodobno žestoka i zeleno nježna, dok je pizza s kremom od artičoka i pancetom bila vrlo snažno začinjena, ali prekrasno sočna. Šteta je što su na nju stavili otkoštene masline, što je gigantska pogreška.
Dobri je, međutim, što drže Belićeva ulja, najbolja na svijetu. Takva vrsta gastronomskog luksuza nije pala napamet ni jednoj hrvatskoj pizzeriji. Izbor piva veoma je dobar: mi smo pili Pozoj i Kampanjolu. Vina, nažalost, nema što je dosta ridikulozno za pizzeriju u srcu Istre. Konobarov izgovor da nitko ne naručuje vino posljedica je grozne selekcije vina, koja je vidljiva sa stare vinske karte, koja i dalje dolazi na stol, ali nema veze sa stvarnošću. Neovisno od ovih primjedbi, Rumore je uistinu vrhunska pizzeria, vrijedna vožnje do Labina.
